Živimo u svijetu u kojem površnom promatraču izgleda da je zlo moć, snaga i da je biti kršćanin jednako biti slab, poražen, nadglasan, pregažen…
Isus je prošao svijetom čineći dobro. Najveći broj građana moje domovine se izjašnjava kao katolik, vjernik. Vjerniku je Krist uzor, vođa, učitelj. Od kud zlo i u vjerniku, od kud zlo kad je Bog savršena ljubav, od kud zlo kad je Bog Gospodar svega stvorenog?
Isus u Ivanovom Evanđelju kaže svojim učenicima: „Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez ovoga svijeta. Protiv mene ne može on ništa“.(Iv 14,30)
Isus je umro na križu, ali i uskrsnuo i svoga nam je Duha dao. „I po ovome znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao“ (1. Ivanova 3,24) I kako to da knez ovoga svijeta ipak može po nama zlo činiti?
Čovjek je kruna Božjeg stvaranja. U svojoj silnoj ljubavi, Bog ga je obdario slobodom, najvišim stupnjem ljubavi. U toj darovanoj slobodi, čovjek se može odlučiti i protiv Boga, privremeno ili trajno. Istinska ljubav uključuje i takav rizik… Sve darovane sposobnosti iako od Boga, čovjek u svojoj slobodi može staviti u službu dobra ili zla…. Vidim li sada svoju osobnu odgovornost za stanje u svijetu, domovini, gradu, župi, obitelji….
Za nastavak promišljanja kako smanjiti količinu zla u svijetu, pomaže mi dr. Tomislav Ivančić u svojoj knjizi „Ako oprostiš“. “Kršćanin je prvenstveno borac za novi svijet, na njemu je da učini sa svoje strane sve što može. A čudesa imamo pravo očekivati tek kad smo učinili sve što je u našoj odgovornosti. Isus je prošao svijetom čineći dobro, a ne čekajući da kraljevstvo Božje dođe samo od sebe. Bio je silno aktivan, a istovremeno prepun MOLITVE, očekivanja Očeve pomoći. Vidimo li da netko griješi, nije na nama da to mirno gledamo, misleći da ga nemamo pravo opominjati ili onemogućiti u zlu. Ljudi proglase svojim križem i ono što je zapravo propust, uzdižući svoj grijeh propusta i lijenosti do plemenitog nošenja križa.
Isus kaže: Ako pogriješi tvoj brat, idi, opomeni ga; posluša li, dobio si brata! Vidiš li dakle da griješi čovjek blizu tebe, opomeni ga, pouči, pokaži pravi put. No, nemoj ga opominjati kao da si ti BOLJI od njega, kao da si svetac a on zločinac. Tada ćeš ga samo povrijediti. Priđi mu kao onaj KOJI JE I SAM GRIJEŠIO, i koji voli istinu, LJUBI ČOVJEKA koji griješi. Tad će i tvoje riječi zvučati drugačije, prihvatljivi će biti ton, čovjek će osjetiti da ti je STALO do njega, da ga LJUBIŠ i tek tada moći pokušati da se popravi i tada si doista dobio brata. No teško nam je umjeti dobro opominjati jer obično postajemo oholi, gledajući kako smo mi bolji. Počni ljubiti onoga koji čini zlo, moli za njega, zavoli ga, zahvaljuj Bogu za njega. Samo ponizan čovjek može navesti druge da poprave svoj način života.“ Isus je Mariji Magdaleni rekao: „..Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj griješiti “On dobro razlikuje griješnika od zla ili gijeha kojeg je učinio. Nama je činiti isto. I opet u svojoj slobodi, svatko može služiti dobru ili zlu. Gospodin nam je tu slobodu darovao. No, ona i obvezuje.
Gospodine, udijeli nam milost spoznaje da je istinska sloboda uvijek se nanovo odlučivati za dobro, za Tebe. Tu moć si nam podario po zaslugama svoje svete smrti i uskrsnuća. „Od svoga sam vam Duha dao“
Umijem li i ja razlikovati grijeh od osobe koja griješi’ Da li kritiziram ili opominjem u ljubavi? Da li blagoslivljam i molim ili bespomoćno upadam u tjeskobu, strah, brigu… „Djeca se Božja zovemo i jesmo!“ Neka se to vidi po našem ponašanju, riječima, djelima… Neka krunica bude svima moćno oružje u ovim vremenima. Molitvom krunice možemo od Gospodina postići velike milosti koje mijenjaju srca, milosti obraćenja duša i povratak cijelog čovječanstva Bogu… na put kajanja, ljubavi, božanske milosti i svetosti… Budimo uzor, a ne sudac, jer svatko će od nas za sebe račun dati Gospodinu.
Ivanka Samardžić
