U dvorcu Retzhof blizu Graza, održao se od 2.10. do 4.10. ADC-Studientag (Susret austrijskih tajništava Kursilja) sa temom „Pokret [crkveni] u susretu“ (Bewegung in Begegnung). Austrijske biskupije obilježava prilično mala količina Kursiljo tečajeva godišnje. Radi se o brojkama poput 1-2 puta godišnje, a u nekim biskupijama čak u zadnjih nekoliko godina nije bilo nijednog tečaja. Iz Hrvatske smo se na ovaj susret uputili vlč. Andrija Vrane, Ružica Anušić, Branko Galinec i ja.
Susret se sastojao od mnogih prigodnih radionica s obzirom na stanje u Austriji. U radionicama se često razgovaralo o tome što je ono temeljno kursiljističko i postoje li možda neke druge, bolje metode kojima bi se to temeljno opet moglo ostvariti. Drugim riječima, treba li Kursiljo u Austriji, s obzirom na znakove vremena, na drugačiji način djelovati, ali ostati vjeran temeljima? Osim toga, bila je i jedna zgodna radionica u kojoj su četiri osobe morale stajati na papiru na kojemu se moglo udobno stajati bez da se približava supapirnicima. Međutim, voditelji radionice su neprestano najavljivali topljene leda, pa su malo pomalo potrgali sav višak papira tako da su se ljudi na papirima morali držati jedni za druge kako bi mogli komotno stajati bez da nagaze u prostor van papira. Na taj način je vrlo slikovito bilo prikazano koliko je važno da se Kursiljisti drže zajedno.
Sve u svemu, valja reći kako program nije bio prenatrpan i hrana, a pogotovo doručci su bili bogati i obilni, a cijeli program je u nedjelju ujutro završio vrlo pozitivno i sa optimizmom, a rekao bih i sa manje brige za budućnost. A još nešto sam zaboravio. Bilo je i hrvatske pjesme, nakon što smo popili koju čašu vina i pojeli malo odličnog sira od kojeg mi i sada krulji u trbuhu, a bilo je i izvrsnih kestena, nas četvero počeli smo pjevati. To je bila subota večer. Opušteno druženje u kojem su neki upoznali i neke hrvatske klapske i slavonske itd. pjesme. Takvo pjevanje je naišlo na podršku nekih oko nas, pa smo otpjevali nekoliko pjesama, a ne samo jednu 🙂
Ante Mikulić
