Susret s mladima iz Centra za odgoj i obrazovanje Zajezda

Dana, 29. siječnja 2020. godine održan je još jedan u nizu susreta po metodama Kursilja sa mladim korisnicima Centra za odgoj i obrazovanje u Zajezdi. Riječ je o mladima s područja cijele Hrvatske, a s kojima nastojimo proći sve teme specifične za jedan Kursiljo tečaj. Tako smo, po ideji suradnice Kursilja Ivane Krajačić, nakon prošlog susreta, gdje smo progovorili o traganju za vrijednošću, ovaj put progovorili o temi „Kršćanin u svojoj Crkvi“. Na susretu je nazočilo 15-ak mladih s nekoliko učiteljica i pedagoginjom iz Centra.

Nakon tople dobrodošlice prof. Ivane, vjeroučiteljice mladih, naše prijatelje je pozdravio vlč. Leonardo Šardi, povjerenik pastorala za osobe s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije. Nakon kratkog pozdrava, naš susret smo započeli s molitvom Zdravo Marijo.

Vlč. Leonardo je mlade izazvao na suradnju pitajući ih kako izgleda crkva i što sve imamo u jednoj crkvi. Mladi su prihvatili izazov i davali su lijepe odgovore poput: „crkva je velika, ima zvonik, prozore, klupe…” Potom su bili upitani što još fali, što još imamo u crkvi. Uslijedili su opet pametni odgovori: „imamo slike, svijeće, cvijeće, stolnjak…” Na to je uslijedilo slijedeće pitanje: „Što još imamo u crkvi, nešto prekrasno?” Odgovori su iznenadili i nas same: „Svećenik!” No, kako se vlč. Leonardo nije dao smesti, ponovo pita što je to posebno lijepo u crkvi, bez čega svećenik zapravo nema svrhe. Konačno je rečeno kako su to ljudi. Na to se naš vrijedni svećenik mogao nadovezati povezujući ulogu ljudi s pitanjem kako se postaje članom Crkve. Mladi su imali spreman odgovor kako se članom Crkve postaje krštenjem. Nadovezujući se na sv. Pavla, posvjestio nam je kako smo u Crkvi svi jednako potrebni i Bogu važni. Kao što se mladi u Centru brinu jedni o drugima, tako i Crkva brine o onima u potrebi. Zahvaljujući krštenju, imamo braću i sestre po cijelom svijetu jer nam je Bog svima Otac.

Zatim je Anika, bivša aktivna suradnica Kursilja, progovorila o snazi sakramenata u vlastitom životu. Nadovezala se na prikazani filmić (https://www.youtube.com/watch?v=ieVl99RbHbY) pojasnivši kako poput oca u videu, tako i Bog nas daruje, što je vidljivo u djelovanju Njegove ljubavi po svetim sakramentima. Posebno je izdvojila Euharistiju, svetu ispovijed i bolesničko pomazanje. Naime, po Euharistiji se jača u ljubavi na svom radnom mjestu i životu općenito; po svetoj ispovijedi dobiva milost da oprosti bliskom članu obitelji koji je učinio dosta zla, a po bolesničkom pomazanju dobiva novu snagu za podnošenje bolesti. Nakon toga pogledali smo filmić (https://www.youtube.com/watch?v=vW-bKKaLVu8)koji nas je još više upoznao sa značajkama Crkve. Potom smo na ideju vlč. Leonarda, u svrhu razbuđivanja, svi zajedno otpjevali pjesmu s pokretima “Ti i ja gradimo prijateljstvo” koju su mladi zdušno prihvatili.

Potom nam je Ivana progovorila u važnosti Crkve u vlastitom životu. Istaknula je kako živi doslovce preko puta crkve i svaku svetu misu može čuti u svojoj sobi, ali kako se nakon dječje oduševljenosti i ministriranja, kroz doba odrastanja, ipak pomalo udaljila od Crkve. No, kasnije se ponovo u njoj probudio stari žar i krenula je više istraživati što je zapravo sveta misa i što se tu događa. Između ostalog, naglasila je kako može najbolje pomoći prijatelju koji je u potrebi upravo time da prikaže svetu misu za tu osobu i njenu situaciju. Završila je svoje izlaganje rekavši kako je ponosna što je član Crkve.

Zatim smo pogledali powerpoint prezentaciju: „Koliko vrijedi jedna sveta Misa.” Naravno da smo i naše mlade prijatelje pitali kako im je bilo na susretu.

 

Evo nekih odgovora:”Sve mi je bilo prekrasno! – Dobar mi je bio govor o Crkvi i sve prezentacije. – Sve mi se svidjelo, super je bilo. – Hvala što ste me poručili o Crkvi. – Bilo mi je lijepo, pogotovo priča o klinci i tati. – Bilo mi je super, pogotovo mi se svidjela priča o baki koja je išla na misu. – Meni je sve bilo super, ali mi je bilo grozno kaj su se u mesnicu izrugivali baki. Izrugivanje je grijeh! – Meni je sve bilo dobro, najbolje mi je bilo što je mali dječak tati kupio poklon. – Meni se svidjelo kako je ova gospođa sve riješila uz pomoć sakramenata.”

Zatim je svima bilo upućeno pitanje kako se inače osjećaju u Crkvi, odgovorili su oni koji su htjeli. Tako je Ana rekla da se sjeća svoje 1. Svete Pričesti jer se rasplakala kod jedne pjesme i tu je osjetila Duha Svetoga. Andrija je rekao kako se u crkvi uvijek osjeća posebno i jako mu je lijepo kad svećenik dođe blagosloviti dom. Valentina je pak spomenula kako je u crkvi bila za Božić i da joj je bilo jako lijepo.

Ovaj izvještaj završavam mislima Thomasa Mertona: „Kako bismo postali jedno u Kristu moramo ljubiti jedni druge kao same sebe. Voljeti drugoga kao sebe znači odnositi se prema njemu kao prema sebi i željeti mu sve ono što želim i sebi. Ta želja nema nikakva značenja sve dok ne poduzmemo konkretne korake kako bismo pomogli drugome. Često se propovijeda o prispodobi o milosrdnom Samarijancu, a to može značiti više nego što mislimo. Imamo dobrog Židova, svećenika i Levita koji su ostavili čovjeka, svog u ranama da leži u jarku. Jedino mu se stranac i prognanik udostojao pomoći. Tko smo mi? Svećenici, Leviti ili Samarijanci?”

A.S.

Podijelite objavu

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print
Share on whatsapp
Share on telegram
Skip to content