Search
Close this search box.

Sve boje Kursilja – Ivana Šarušić

Molitva povezana s intervjuom u nastavku, a možete ju pronaći u Kursiljo molitvenicima

Preuzmite tekst molitve

Ja sam Ivana Šarušić, imam 40 godina, udana sam i majka četvero djece. Zaposlena sam kao defektolog u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi.

Za Kursiljo sam saznala preko mame koja je bila 5 godina u Kursilju prije nego što sam ja došla na svoj prvi tečaj. O Kursilju nisam znala ništa osim da mama ide u crkvu, ima tamo prijateljice, te pamtim trenutke kada bih ja brzo zamotavala poklon vlč. Andriji za imendan dok bi ona pekla kolače i kasnila na Kursiljo susret. Nisam znala ni tko je vlč. Andrija kojem zamotavam poklon dok nisam došla na tečaj u korizmi prije 3 godine. Na tom prvom tečaju sam doživjela takvo oduševljenje svime što sam čula, vidjela i doživjela. Mislila sam da će tu sve stati, da je to kao još jedna duhovna obnova u kojoj se napuniš, ali te nakon nekoga vremena pusti. To oduševljenje nije stalo nego se samo nastavlja, tako da je Kursiljo danas upleten u sve segmente mog života. Suradnica sam postala tako što me vlč. Andrija na mom prvom tečaju pitao što mislim o suradništvu i ja sam mu odmah odgovorila da bih htjela takav tečaj u župi na što je on doskočio kako misli da tu ne bi trebalo biti problema. Došla sam na prvi slijedeći sastanak s mamom, iako se ona tome čudila i rekla mi da je sastanak samo za suradnike, ja sam inzistirala da dođem. Nakon sastanka, prvo što sam izgovorila je bilo da ja želim biti s njima i raditi bilo što, samo da sam im blizu. To ljeto sam otišla na Krapanj s obitelji i potakla muža da ode na tečaj za odrasle, te smo se uskoro zajedno pridružili i animatorima obiteljskih termina na Krapnju. Vlč. Andrija me naučio da se ne treba štediti za Krista tako da sam danas tajnica Kursilja i suvoditeljica obiteljskog tima.

           U Kursilju sam otkrila svoj apostolat, shvatila koliko volim Crkvu i koliko je Crkva moja i kako smo svi pozvani graditi tu Crkvu. Ono oduševljenje, radost spoznaje da je Isus živ i iskustvo da sam ljubljena nisam mogla više držati za sebe i u sebi. To je onaj osjećaj kad čovjek poželi svima vikati s krovova i tu me Kursiljo posebno oduševio jer ima svoju metodu kako vikati s krovova, a da nas čuju. Savršeno koncipiran mali tečaj koji u 4 dana iznese bitno iz kršćanstva, potkrijepi ga konkretnim i pouzdanim svjedocima, prihvati i upozna svakog pojedinca, te ono najvažnije – 24 satnom molitvom je zaogrnut svaki tečaj od početka do kraja. Ta spoznaja da netko meni nepoznat, moli za mene usred noći, moli da upoznam Gospodina. Tko može odbiti takav poziv da zajedno vičemo s krovova da je Isus živ. U našem Kursiljo molitveniku ima jedna molitva koja me razoruža svaki put kad je se sjetim i koja mi nije dala mira sve dok nisam rekla: evo dajem sve za Kursiljo! Kad sam je vidjela u molitveniku nekoliko dana nakon prvog tečaja nisam mogla vjerovati da sam čitala svoje misli.

U Kursilju sam pronašla i ono što do tada još nisam, a to je da unutar Crkve postoji „nešto“ gdje cijela moja obitelj može duhovno rasti. Kroz Kursiljo smo se upoznali sa Teologijom tijela kroz koju sa suprugom otkrivam veličinu i otajstvenost braka. Izulo me iz cipela kad sam na Krapnju čula da se ja pričešćujem u svome mužu u bračnom činu, sama analogija bračnog čina (spolnog odnosa) i Euharistije me ostavlja bez teksta. Svaki drugi tjedan zajedno sa još 40ak bračnih parova uz svećeničko vodstvo produbljujemo tu temu koja se onda preljeva na naš bračni odnos i to su najljepši plodovi Kursilja u mom životu. Naša djeca uživaju na Krapnju, upijaju mir i radost, njihov duh puni se pjesmom slavljenja, sklapaju prijateljstva… Mi uživamo dok ih tako gledamo. Uživamo u zajedništvu s drugim obiteljima, provodimo vrijeme u razgovorima o Božjim zahvatima u našim životima, hrabrimo i potičemo jedni druge da svoje živote još više otvorimo upravo Njemu. I to je ono što me još više motivira da se uključim u evangelizaciju, da to iskustvo donesemo u svoje župe, da u svojoj župi imam prijateljsku zajednicu koja će nas „držati budnima“.


My name is Ivana Šarušić, I am 40 years old. I’m married and have four children. I work in an elementary school in Zagreb as a special needs expert.

I first heard about Cursillo from my mother who had been a part of the movement for 5 years before I came to my first Cursillo. I didn’t know anything about it except that my mother goes to church and that she has friends there. I remember the moments when I quickly wrapped gifts for Fr. Andrija while she baked cakes and was late for the Cursillo meeting. I didn’t even know who Fr. Andrija to whom I had wrapped the gifts was until I came to Cursillo during Lent 3 years ago. In my first Cursillo I experienced such enthusiasm for everything I heard, saw and experienced. I thought that it would all stop there, that this was just like any other spiritual renewal in which a person gets fulfilled, but afterwards the feeling goes away. However, that enthusiasm didn’t leave, it just continued. So much that Cursillo is involved in all segments of my life now. I became an associate at my first Cursillo after Fr. Andrija asked me what I thought about working in Cursillo and I immediately replied that I would love to bring Cursillo to my parish. He responded that there should be no problems making it happen. After that, I came to a first meeting with my mother, although she was surprised and told me it was a meeting only for the collaborators, I insisted on coming. After the meeting, the first thing I said was that I wanted to be in Cursillo, that I want to be close to people in it. That summer I went to Krapanj with my family and encouraged my husband to go to an adult Cursillo after which we soon joined the animators at family weeks on Krapanj. Fr. Andrija taught me not to be stingy for Christ so that today I am the secretary of Cursillo in Croatia and co-leader of the family team.

In Cursillo, I discovered my mission, realized how much I love the Church, how much the Church belongs to me and how we are all called to build that Church. I could no longer keep that delight, the joy of knowing that Jesus is alive and the experience of being loved to myself. That’s the feeling when you feel like you want to shout to everyone from the rooftops. Cursillo especially delighted me because it has its own method of shouting and being heard. Perfectly conceptualized small course that in 4 days brings out the essentials of Christianity, strengthens it with concrete and reliable witnesses, accepts and gets to know every individual, and most importantly – each Cursillo is covered by 24-hour prayer from start to finish. That realization that someone I don’t know of is praying for me in the middle of the night, praying for me to meet the Lord. Who can refuse such an invitation to shout together that Jesus is alive. Our Cursillo prayer book has one prayer that disarms me every time I remember it and it makes me say: ‘’Here, I give everything for Cursillo!’’ When I saw that prayer in the book a few days after my first Cursillo I couldn’t believe that it was as if I was reading my own thoughts.

In Cursillo, I also found what I had not found before, and that is that within the Church there’s “Something else” where my whole family can grow spiritually. Through Cursillo we heard about Theology of the Body through which me and my husband discover the greatness and mystery of marriage. It struck me greatly when I heard on Krapanj that I receive communion within my husband in the marriage act, the analogy of the marital act (intercourse) and the Eucharist alone leaves me speechless. Every other week, together with about 40 other married couples with priestly guidance we deepen this topic which then transfers into our marriage and these are the most beautiful fruits of Cursillo in my life. Our children enjoy it at Krapanj, they absorb peace and joy, their spirit is filled with song of praise, they make friends and so much more. We enjoy watching them like that. We enjoy fellowship with other families, spending time talking about God’s interventions in our lives, encouraging each other to open our lives even more to Him. And that’s what motivates me even more to get involved in evangelization, to bring that experience into my parish and to form a community of friends that will help us at “staying awake”.

Podijelite objavu

Skip to content