Tebi dolazim… – razmatranje evanđelja (1.12.2021.)

Evanđelje dana (Mt 15,29-37)

“Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugim.” Već dugo molim, Gospodine, za mnoge bolesnike, poznate i nepoznate. Trebalo mi je vremena da vidim kako, unatoč izvrsnom tjelesnom zdravlju, trebam moliti za sebe. Znala sam biti “hroma”. Kako? Gdje? Opraštala umom, a srce pamtilo uvrede. Znala sam biti “ slijepa”, nisam vidjela pravi uzrok svoje muke i tjeskobe. Svoju ljudsku pravednost! Nisam vidjela tebe, Isuse, u sebi i u svakoj drugoj osobi. A Ti si Svjetlo koje daje sve vidjeti ispravno. Bila sam “nijema”. Nisam mogla riječima izreći svoju muku i ona je bivala sve veća, a onda sam svaki dan u molitvi i na svakodnevnim svetim misama “sve to polagala pred Tvoje noge”, stavljala u tvoje Srce. Hvala ti, Isuse, za sućut, za milosrđe, za ljubav koja liječi dušu i tijelo!

Danas imam iskustvo Tvoje učenice. Čujem tvoju Riječ: ”Žao mi je naroda. Nemaju što jesti”. Razmišljam i o hrani, onoj tjelesnoj i onoj duhovnoj. Nekako mi se čini da je čovjek današnjice najviše gladan prihvaćanja, poštivanja i ljubavi! Znam nekada reći da je previše potrebitih, nemam toliko ni vremena, niti sposobnosti. A Ti me učiš da zahvalim za ono što imam, ma kako malo bilo. A onda, da to sve dajem dalje. Mnoga si “čudesa “ napravio Gospodine, kad sam samo strpljivo slušala, srcem ljubila, kad sam blagoslivljala, kad sam “ukrala od svog sna” kao jutros. Hvala Ti, Gospodine, što je “ulomaka i preteklo”. Evo stigoh i napisati što sam kanila jutros kad me prijateljica, shrvana bolom, trebala…

Podijelite objavu

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print
Share on whatsapp
Share on telegram
Skip to content