Evanđelje dana ( Mt 7,21. 24-27) Ovaj svijet živi na površini. Nije mu do moje istinske sreće.Ti si Gospodine potpuno drugačiji. Ti mariš za mene. Ti me ljubiš. Čezneš da prihvatim tvoju ljubav, kako bih bila sigurna, zaštićena, radosna, unatoč nevoljama ovog svijeta. Koji je put do sigurnosti koju nudiš? ( Mt 7,25-26)”Tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruše se na tu kuću, ali ona ne pada.”Što meni znači slušati Tvoju riječ? Biti stalno u 1.blaženstvu, potpuno ovisna o Tebi! A da bih te čula, trebam utihnuti sebi. Godinama vježbam osluškivanje. Nekad je u vrevi ovog svijeta teško uvijek čuti Tebe. Ja ustrajem, a Ti svesrdno pomažeš. Ali nije dovoljno samo čuti. Valja mi i vršiti ono što kažeš, kako bih uživala blagoslov. Jutros promišljam o tome koliko je , pri donošenju odluka, presudan moj OSOBNI odnos s Tobom. U samim početcima duhovnog rasta, puno sam čitala, imala puno teološkog znanja. Znanje nije dovoljno. Valja ŽIVJETI sve naučeno. Valja životom posvjedočit … snagu i istinitost naučenog!Tek kad sam, uz pomoć tvoje milosti, ustrajala u vježbanju, u VRŠENJU onog što kažeš, kušala sam dubok mir, sigurnost, radost smislena života. Dovoljno je malo neposluha( osuditi, neoprostiti… posumnjati) pa da se “kuća zajedništva” raspadne. Također je dovoljno jedno “ oprosti” da se ponovo gradi. A zašto bih nepotrebno trošila snage kad mi Ti nudiš sigurnost, od počeka…