Tebi dolazim… – razmatranje evanđelja (23.12.2021.)

Evanđelje dana(Lk 1,57-66)

RAZMATRANJE

Promišljajući o ponuđenoj Božjoj Riječi, otvaraju mi se brojna pitanja iz moga svakodnevnoga života. Želim svoje stavove što bolje uskladiti s Božjim. Jer je Njegov put jedini ispravan. Što znači ispravan? Vodi me pravo k sreći, smislenom životu koji mi dobri Otac nudi svakoga trenutka. Samo valja dobro odabrati. Božić je blizu…Božja blizina silno pomaže. Rasvjetljava put pa je lakše ići u pravom smjeru. Lakše na svakom raskrižju zastati i ispravno odlučiti: svijetu, tradiciji, izvanjskoj pobožnosti ili samom Bogu. Toliko su puta Božje misli i namisli srca Njegova, drugačije od mojih.

Kad su svi htjeli Ivana nazvati imenom njegova oca, Elizabeta se odlučno suprotstavila. “Nipošto, nego zvati će se Ivan!” Odkud ovoj starozavjetnoj ženi toliko odvažnosti? Kako je u bivao prvi onaj koji je imao milost da jasnije vidi (gleda po Božjem). Bog jednako ljubi svako svoje dijete,a više prima ovaj tko više otvori srce. Zato su i Elizabeta i njen muž Zaharija, htjeli isto. Sinu dati ime koje mu je sam Bog namijenio. Ova me situacija puni silnom radošću, daje sigurnost, produbljuje mir. Razmišljam o svom životu. Zahvaljujem dragom Bogu za dar života! Zahvaljujem mu za svoje ime koje je On planirao još u trenutku moga stvaranja. Sviđa mi se moje ime. Nosi poruku. Određuje me. Hvala i na roditeljima koji su znali osluhnuti kako bi to čuli i na krštenju prenijeli. Tako je sa svakim imenom. Vježbati ću bolje pamtiti imena svake osobe koju upoznam. Ono je identitet osobe. Tim imenom ga je Bog nazvao u trenutku stvaranja. Tako je sve sveto, divno… sve puno Božje miline. Svugdje te Bože vidim, u svemu. Lijepo je gledati u Tebe. U druge u kojima si Ti!

Gledam u Zahariju. Uzima pločicu i piše: “ Ivan mu je ime. I umah mu se otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.”

Kako progovori? Blagoslivljajući Boga! Silno me potresla ova riječ. Nakon šutnje kroz cijelu ženinu trodnoću, on progovori i to “blagoslivljajući Boga”. Promišljam o toj “ šutnji”. Odlučujem u kušnjama i poteškoćama šutjeti. A znala sam mrmljati, žaliti se, prigovarati, sumnjati, zdvajati. Valja šutjeti. Sve je dio Božjeg plana, dio plana Spasenja, sve samo Božja dobrota, ljubav i skrb. Samo Ti Bože koji si me u krilu materinu satkao, znadeš put do moje sreće. Slijedim svoju “zvijezdu” i idem na sigurno. Svaki trenutak k Tebi koji si Život života moga. Pa šta ako se malo i pogubim. Ti me stalno gledaš. Tebi se ne mogu pogubiti. Tvoj pogled je na meni. Otajstvo je to veliko, mome umu nedokučivo. Ali srce od njega živi! Srce u njemu živi! Srce ga radosno dijeli s drugima! Nema više tradicije. Ovo je živa vjera koja mjenja svaki životni trenutak. Sve postaje jednostavno. Sve postaje pjesma. Hvala ti Isuse za novost života!!!

Podijelite objavu

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print
Share on whatsapp
Share on telegram
Skip to content