Evanđelje dana (Lk 8, 5-11) – 29.11.2021.
“Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.”Dirnula te, Isuse, satnikova iskrena ljubav i briga za bolesnog slugu…”Ja ću doći i izliječiti ga.” Satnik ti je odmah i POTPUNO povjerovao. Sad te, Isuse, zadivila njegova vjera! Kako je sa mnom? Koliko ti ja, Isuse, vjerujem???Iskusila sam da su poteškoće, patnja i bol provjera moje vjere. Kad se prije dvije godine naš stariji sin (Marko) razbolio, čvrsto sam vjerovala da ćeš ga ozdraviti. No, bolest je napredovala…Prolazila sam kratkotrajne kušnje, sumnje i tjeskobe, a onda bi se srce ponovo podizalo k tebi! S tobom sam prebirala svoj život. Toliko je teškoća bilo i prije ove bolesti. Bio si uz mene, pomagao, nikada me nisi napustio, nećeš ni sada. Vjera je moj osobni ODNOS s tobom, Isuse! Vjerujem Onomu koji je i dosad bio sa mnom! Duša bi kušala dubok mir koji se razlijevao na ukućane, na sve koji su Marka voljeli, na njega samog. Čovjek je duh, duša i tijelo. Nekada mi se čini da je tijelo samo obličje a duša bit.
”Reci samo riječ i izliječen će biti sluga moj. ” Kad se jako bojao smrti, čitala sam mu Ivanove poslanice, dozirano, koliko je mogao primiti. I ti si izlijevao more milosrđa na njegovu dušu, oslobađao ga straha, briga, njegovih očekivanja. S vremenom je potpuno uronio u Tebe, više vjerovao tebi nego sebi! I otišao u susret tvome zagrljaju. Ostala sam potpuno mirna. Znam gdje je. Znam kako mu je. Naučila sam slušati srce, ono jedino znade pravu istinu. Vjera je ISKUSTVO ljubljenosti Valja samo OTVORITI srce u kojemu je Izvor, i kušati sigurnost koju ništa poljuljati neće! Hvala ti, Isuse, što si već došao i što stalno dolaziš, i onda kad ja to zaboravim!
