Objava: 22.09.2015 | 22:00
Ovo je bio 499. Mali Tečaj. Većina sudionika bila je na tečaju sa svojim suprugama.
Zar nemamo vremena biti sveci?
Gospodine, Ti si također iznad lonaca i tava, a ja nemam vremena biti svetica i tebi za ljubav bdjeti noću, niti mogu meditirati u jutarnjem sumraku ni olujnom horizontu. Učini me sveticom dok pripremam obroke i perem tanjure. Prihvati moje hrapave ruke jer su za tebe postale hrapave. Može li moj sudoper biti ravan nekom gudalu koje izvodi nebesku melodiju na nekoj tavi? Tako ju je teško očistiti i tako je ogavna. Čuješ li Gospodine dragi, glazbu o kojoj mislim? Prošao je čas za molitvu dok sam prala suđe od večere, a nakon toga vrlo sam umorna. Dok još u jutro moje srce pjeva na poslu, navečer davno prije mene polazi na počinak. Daruj mi, Gospodine, svoje neumorno srce da u meni kuca umjesto mojega. Svoju sam jutarnju molitvu izmolila noću u čast Tvojega Imena. Izmolila sam je unaprijed za posao sutrašnjeg dana koji će biti sasvim jednak današnjem. Gospodine, Ti si također iznad lonaca i tava i molim Te smijem li Ti umjesto osvojenih duša ponuditi umor koji me hvata kad vidim talog kave i zagorene lonce u kojima se kuhalo povrće? Sjeti me na sve što lako zaboravljam, ali ne samo zato da bih uštedjela na stepenicama, nego da bi moj savršeno prostrt stol bio molitva.
Iako imam Martine ruke, ćud mi je Marijina i kad čistim crne cipele, Gospodine, pokušavam u njima naći Tvoje sandale. Dok ribam pod, mislim kako su one hodale zemljom. Gospodine, učini od svoje pepeljuge nebesku princezu, zagrij cijelu kuhinju svojom ljubavlju i rasvijetli je svojim mirom. Oprosti mi što se toliko brinem i pomozi mi da prestane moje mrmljanje. Gospodine, Ti koji si pripremao doručak na jezeru, oprosti svijetu koji je tada rekao: „Pa što dobra može doći iz Nazareta?“
Terezija Avilska
Jutros u molitvi, razmišljanju i još pod dojmom tečaja i boravka ovog ljeta na Krapnju, uzmem naš molitvenik „Na putu k Bogu“, i otvori mi se baš na ovoj meditaciji svete Terezije Avilske. Još jedno iskustvo Božje blizine, Njegove ljubavi i nježnosti. Hvala Oče. Hvala za svaki trud, rad, riječ, pogled kojim sam mogla dati žrtvu. Isto tako hvala za sve drage ljude kojima si me okružio. Hvala za vlč. Andriju čijim si me pogledom, gestama, opomenama, učenjem, radošću, pripadnošću, obasipao. Ana, Katica, Marija… mladi animatori, suradnici, svi dragi ljudi, svi smo dio jedne cjeline u Božjem planu za Kursiljo. Hvala Oče.
Tečaj za branitelje, čudesno izveden Božjom rukom, jer u tako kratkom vremenu, od neka dva tjedna, uspjelo se okupiti oko 30 polaznika,što iz Posušja, što iz Imotskog, Čapljine, Ljubuškog. Važno je kazati kako su se suradnici iz Posušja angažirali, i još jednom zbog ovog iskustva ojačali vjeru u rad pokreta, jedni u druge, i uvjerili se u Božji plan za nas i Njegovo vodstvo.
Vlč. Andrija je u temi “Vjera“ rekao da je jezgra vjere: Biti uvjeren u vjerodostojnost Boga. Rekao je još: “Vjera znači imati snagu ići dalje i ne znati odgovor na sve. … Budimo zahvalni onima koji su nam iskustvom pokazali vjeru u Boga. … Dužni smo vjeru prenositi dalje. I dijeliti je s drugima, dijeliti iskustvo s Bogom, s drugima. … BOG JE PRISUTAN.“
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…
Helena Begić
Neki od dojmova sudionika: