U četrvrtak, 6.11.2014. god. u župi BDM Žalosne u Španskom, održana je Ultreja s temom “Obitelj je radost”.
Nagovor je imao vel. Andrija koji se, potaknut potrebama sudionika sa zadnjeg Tečaja u Španskom, odlučio da nešto više kaže o obitelji, osnovnoj stanici svakog društva.
Nagovor je započeo citirajući Papu sv. Ivana Pavla II. za vrijeme njegovog posjeta Zagrebu. Obitelj je znak Kristove nazočnosti i ljubavi. Isus se u svijetu proslavio upravo
križem. Po križu smo spašeni i otkupljeni. Tako je predanje zapravo savršena ljubav.
To kršćanska obitelj treba svjedočiti u ovom svijetu koji prezire križ, muku i trpljenje. Korijen kršćanske obitelji jest sakramentalni brak. Bog je taj koji daje tako ljubiti, jer čovjek to ne može svojim ljudskim snagama, a i ne treba – Bog je stalno s njim, spreman da u svemu bude pomoćnik. Valja se samo toga prisjetiti. Zato smijem pogriješiti. Bog mi oprašta, On me diže. Valja MOLITI u obitelji. Ni jedno zajedništvo ne može opstati bez molitve, veze s Bogom.
Vel. Andrija naglašava da je odnos između muškarca i žene znak zrelosti i izgrađenosti.
Supružnici su odrasle osobe i ne trebaju jedan drugoga odgajati, nego ljubiti prihvaćajući različitosti. Puno je više sličnosti nego različitosti. Trebalo bi u drugome tražiti izvornu sličnost s Bogom, Stvoriteljem, a ne pogreške i mane. To je moguće kad se više povjerenja daruje Gospodinu. Važan je način komunikacije u obitelji. Strahopoštovanje je uvjet za dobru komunikaciju. Ako nismo u ljubavi, nemamo pravo izreći “istinu”. Samo ljubav ispravno vidi.
Muškarac ima izraženu potrebu “biti u pravu”. On traži poštovanje kao potvrdu svoje vrijednosti. Zato ga kritiziranje, uspoređivanje s drugima te zabrana druženja s drugim muškarcima ljuti. Ljutnja je znak da muškarac nije dovoljno poštivan.
Žena je pak emocionalnija; srce obitelji. Ona treba biti voljena da bi bila sretna. Valja pažljivo i strpljivo slušati njezine probleme, pohvaliti je, davati znakove pažnje, zagrliti (zagrljaj smanjuje ženin stres). Treba vježbati jezik empatije da bi jedan drugome slali poruku – važan (važna) si mi, stalo mi je do tebe. To uključuje trud, rad na sebi. Jezik empatije se uči i do 5 godina. U duhovnosti, kad valja odlučiti kako se postaviti u datom trenutku vrijedi pravilo: ČINITI ŠTO JE TEŽE! Vjernik prihvaća svoje križeve. Križ je blagoslov! Isus se po križu proslavio i svoga proslavljenog Duha nama darovao da bi naše kršćanske obitelji bile znak ovom svijetu. S Bogom je sve moguće!
Posebno se dotaknuo odgoja djece naglašavajući da djecu odgaja ljubav roditelja. Roditelji nisu vlasnici svoje djece, djecu im je Bog posudio za jedno vrijeme. Djeca su Božja.
Nekada roditelji prisvajaju djecu te se navežu na njih sprečavajući njihov zdrav razvoj. Plod takva odgoja je ogorčeno djete. Ogorčeno dijete ne može poštivati ni sebe ni druge. Ono reagira obrambenim mehanizmom – ili je buntovnik ili slijepo poslušan. Ispravno voljeti sebe i druge može jedino ako je dobilo pravu ljubav od roditelja. To je umjerena ljubav – ljubav koja omogućuje djetetu osobni rast i razvoj. Često dijete nije u stanju ljubiti Boga jer nije ispravno ljubljeno od roditelja. Ljubav roditelja je tlo na kojem dijete raste i razvija se. Nezadovoljan roditelj koji ne zna ljubiti svoga bračnog partnera, ne može ispravno ljubiti ni svoje dijete. Zato supružnici u poteškoćama trebaju tražiti pomoć – i zbog sebe, i zbog svoje djece.
Vel. Andrija ističe da bi trebao veći stupanj otvorenosti za potrebe obitelji. Trebao bi zaživjeti Pastoral obitelji u svakoj župi – mišljenja smo mi župljani. O odnosima u obitelji ovisi čovječanstvo. Rat ili mir u svijetu također ovisi o odnosima u obitelji. Obitelj je kolijevka čovječanstva. Iz nje izlazi pojedinac koji će širiti Božje Kraljevstvo izgrađujući Mir, Pravdu, Ljubav i Istinu među ljudima ili će, zarobljen u svoju sebičnost, doprinositi kidanju zajedništva u svijetu. Vrlo odgovorno područje života koje zaslužuje proritet!
Ivanka
