Svečana proslava 40-godišnjice kursilja u Hrvatskoj u Kući Tabor u Samoboru, bila je na svome vrhuncu, kada je stigla poruka da je Zvonko hitno prevezen u bolnicu. Iako se u zadnje vrijeme osjećao slabije, stalno je postojala nada da će ipak njih dvoje, Zvonko i Magdica, doći svojim autom, neovisno o autobusu koji je dovezao Varaždince.
Zvonko Čavlek, prof. njemačkog jezika, rođen 1942. bio je na prvom tečaju za muške upravo pred 40 godina u Samoboru. Od tada pa sve do pred nekoliko godina, u kojima se angažirao u Kolpinškoj udruzi, bio je suradnik Kursilja, najčešće rektor na jako velikom broju tečajeva. Svojim osobitim darom za uspostavljanje prijateljstva i zajedništva, posebno za humor i kontakte u pauzama, ali i nakon tečaja u tzv. četvrtom danu, ostao je mnogima naročito obljubljen i zapamćen. Posebno je oduševljavao na tečajevima za mlade, a njegovim zauzimanjem mnogi upravo mladi, a i odrasli odazvali su se i otišli na tečaj. Neki su mu godinama poslije bili zahvalni, pisali pisma s dojmovima i ostali u kontaktu. I sam je volio dopisivanje, uživao u pisanju drugima, a drugi su uživali čitati njegova pisma, uz ostalo i zbog izuzetno lijepog rukopisa.
Jedan tako rukom pisani trag ostat će u originalu, kao trajni dokument, u Zborniku Kursilja koji se priprema u sklopu proslave obljetnice.
Kada je dakle krajem rujna hitno prevezen u bolnicu, više nije izlazio, ležao je mirno i strpljivo, prihvaćajući molitvu krunice s nama, dok je god mogao govoriti.
Je li ti dolazio koji svećenik, pitali smo. Da, više njih, a vlč. Blaž mi je podijelio sakramente. Što da poručimo supruzi, Magdici? – da moli za mene. Bile su to neke od posljednjih riječi.
Iza Zvonka u molitvi ostaje supruga Magdica s kojom je imao šestoro djece. Sin Pavao (Pavlek) prvi je zaronio u vječnost, Mihael je svećenik, a Petar sa suprugom Silvijom utkao je Kursiljo u bračni život i u zdušno apostolsko djelovanje. Još tri kćeri – Marika, Ana i Gabrijela, mnogima su na radost i primjer kršćanskog života.
Brojni prijatelji iz zemlje i inozemstva posjećivali su ih a mnogi proveli i duže vrijeme u njihovoj kući u Knegincu Gornjem pred kojom se kroz sve godine, i u ranijem sustavu, ističe veliko ulično raspelo.
Neka Gospodin Isus, koji na križu reče ŽEDAN SAM, utaži njegovu žeđ za ljubavlju i prepozna poniznost po kojoj ćemo ga pamtiti.
Umro je u subotu, 15.studenog 2014. u 20,40 sati u bolnici u Novom Marofu. U to vrijeme domaća prijateljska zajednica u kući moli za njega. A po dogovoru kursiljista, od četvrtka u 18 sati pa dalje, svaki sat danonoćno, kao za vrijeme Malog tečaja – kursilja molili su kursiljisti iz Ludbrega, Ivanca, Varaždina, Svetog Martina na Muri, zatim iz Čakovca i Vinice, ali i iz Zagreba i šire. Tzv. molitveni sati bili su za tren popunjeni, ljudi su se s velikim srcem odmah javljali. Molili smo za milost Mira, Božje blizine i milosrđa, za njega i njegovu obitelj, kao i za velike potrebe Crkve i pokreta Kursiljo.
Vjerujemo da je ušao u mir Božji: onako kako je često znao na tečaju govoriti – „Nije strašno doživjeti brodolom, ako je more dlan Oca nebeskoga“.
Sprovod će biti u ponedjeljak, 17.11. u 15 sati na groblju u Gornjem Knegincu.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine i Svjetlost vječna neka mu svijetli! Amen!
