Prva napast koju sam imala i još uvijek imam, Božju Riječ na brzinu, tumačiti kao ljudsku, svojom pameću, svojom logikom. No, iskustvo me naučilo da je Sveto Pismo, Božja, a ne ljudska riječ. I kako je Duh Sveti autor, Njega treba pitati i za značenje svake Riječi.
I tako sam iz trenutka u trenutak kušala kako „moje misli nisu tvoje misli, moji puti nisu tvoji puti“. Čisto ljudska pamet bez mudrosti Božje, samo je zapreka na putu do sreće, kamen spoticanja u svakom vidu zajedništva, osobito bračnoga. Brak je takav vid zajedništva gdje se zbog velike bliskosti koju pretpostavlja bračni život, lijepo ocrtavaju sve mane i vrline svake duše. Niti jedna „maska“ to ne može izdržati.
Zato sam odlučila prebaciti se na Božji način razmišljanja, jer mi moj, nije priskrbio ono što sam trebala, niti ono što sam htjela.
Dragi Bože, mojoj ljudskoj ograničenosti se čini da moj muž nekada ne donosi dobre odluke, da često nije spojen s Tobom, a ti tražiš bezuvjetnu poslušnost. Evo, zbog Tebe, ja ću poštivati svog muža, bez obzira na njegove odluke. U meni je bilo protivština (bude ih i sad ponekad). Tada molim Mariju da me zagovara i podnosim protivštine. Svaki put kad sam se tako ponašala, Bog je na čudan način učinio da se sve dobro završilo. On sam je preokretao tijek događanja. Promišljala sam o tome i spoznala da Božjoj riječi valja u potpunosti vjerovati, jer je ona uvijek najveće dobro za svaku dušu. Plodovi su Božja stvar, ne ljudska.
Kad god bi bezuvjetno poštivala muža i bila mu podložna, on se nekako smekšao. Dobio je ono što muž treba, ženino poštovanje. Sad je bio cjelovit, a kad je čovjek cjelovit, on je osposobljen ispravno djelovati. U mom braku je to značilo; bio osposobljen vidjeti moje potrebe, potrebe djece, razumijeti razloge mog ponašanja. Vidjeti potrebe drugog, jest ljubav. Tako je moje vježbanje u poštivanju muža, pomoglo mužu da vježaba ljubiti mene, svoju ženu i pomagati u odgoju djece i svim drugim obiteljskim obvezama.
Ljudsko pitanje koje često čujem od brojnih žena i to vjernica; Zašto se ja prva moram poništavati , pokoravati, umanjivati?
Nakon iskustva, odgovaram: Isus nam je pokazao Put. On sam sebe ponizi, ponizi do smrti. Šta je zapravo „poniženje“? To je djelatna ljubav, Božja ljubav, to je način da se ovaj svijet promijeni u temelju, a temelj je odnos između muža i žene. Tu se odgajaju budući stanovnici ovog svijeta kao buntovnici koji ne poštuju red od Boga utvrđen ili kao poslušna djeca Oca Nebeskog koja grade civilizaciju ljubavi slijedeći Krista, samog Boga koji je i došao na ovaj svijet da pokaže Put POVRATKA Ocu. Tako ono što neke, žene, (a i ja sam to nekad činila) nazivaju poniženjem, jest UZVIŠENJE. Kako uzvišenje? Uzdizanje s ljudskog na Božji način razmišljanja. To je milost, to je dar, to je Božanski život u nama koji nam je krštenjem darovan). Mnogi to ne mogu, a oni koji mogu, oni su u Bogu, u milosti, znači veći, a ne manji od drugih, jer mogu ono što drugi ne mogu. Bog je naša MOĆ.
Nitko ništa ne može ako mu nije dato odozgor. Žena može biti podložna mužu, jer ju je Bog za to osposobio. Sama to ne bi mogla. Žena je srce obitelji kao što je muž, glava. A srce je sama ljubav, bezuvjetna ljubav, Božja ljubav. Žena daje od Božjeg, njoj darovanog. Umjesto pobune što se treba podložiti mužu, dolazi duboka zahvalnost što me kao ženu, Bog osposobio da iskusim svoju sličnost s njim.Nije ljubav samo emocija, nije ni Isusu bilo lako trpjeti udarce bičem, hule i ljudsku zloću. Trpio je, jer je to bio način da postigne cilj zbog kojeg je došao na ovaj svijet. Da otkupi grešnog čovjeka i pokaže put povratka Ocu, da bi svi živjeli kao jedna velika skladna obitelj. Njegove patnje i bol su zalog Novog svijeta. Svaka žena će slijedeći Božji put, kušati i patnju, i bol i povredu, ali i beskrajno Božje milosrđe. I sama sam to sve kušala. Kad me srce boljelo, zavapila bih Bogu. I On me uvijek, baš uvijek čuo. I činio čudesa. Najveće čudo jest da je moj muž nakon brojnih godina, glava obitelji koja prima upute od Boga preko molitve, sakramentalnog života i ljubavi prema meni. Polog je bila samo nastojanje da budem što češće vjerna Božjoj riječi. Kad mi to u slabosti ne uspije, ima isprika, ima ispovjed. Ovakav način života unosi red koji je Bog utvrdio. Dobro on zna zašto. Meni ostaje da samo u svojoj slobodi odlučim slušati ili ne. Danas svjedočim da je poslušnost Božjoj riječ uvjet da se živi zdrav obiteljski život. Djeca to gledaju i kopiraju roditelje. Poslušna žena odgaja poslušne kćeri. A i sinovi, gledajući red u obitelji, poštuju druge autoritete, u školi, državi. Ako nema reda, sve se ruši. Bog nam samo pomaže da se ništa ne ruši nego IZGRAĐUJE. Čini to po svojoj riječi koja odgaja nas, djecu svoju. Djeci je samo slušati. Jednako Otac voli i muža i ženu, svi smo djeca njegova, ali je je svakome od nas dao drugu zadaću. I svatko od nas treba vršiti svoje osobno poslanje, žena svoje, a muž svoje. Samo zajedno, nadopunjujući se, biti će slika Božje obitelji, biti će sretni, ispunjeni, ostvareni, kao osobe. I inžinjer zna kako funkcionira stroj koji je načinio. I Bog bolje od mene znade kako trebam živjeti da bi bila sretna. Za sreću me je stvorio, nije za poniženje, za muku. Problem je bio samo u tome što sam ja mislila da znam sama, da mi ne treba Savjetnik. Kao da malo djete kaže ocu, znam bolje od tebe i završi u provaliji.
Isus je svojim trpljenjem u potpunosti vršio volju Očevu I postigao slavu Nebesku.
Trpljenje je bilo samo put, a ne cilj. Blago svakoj ženi koja poštuje svog muža i po tom putu, stiže na cilj. Biti u volji Očevoj, u ljubavi koja obnavlja porušeno, jača slabo, rasvijetljuje tamno…
