U sunčanom se Zadru od 4. do 11. srpnja održao Mali tečaj radosnog kršćanstva za mlade. Rektorica je bila Dora, a ekipu animatora su, osim nje, činili: Ivan, Ana, Una, Marta i Jana.
Prvi dan smo se upoznali i pričali o tome što Kursiljo zapravo jest. Nedjeljno smo jutro proveli na plaži, a nakon ručka smo slušali temu „Tko sam ja?“ o kojoj je progovorio don Ivan. Zatim je Una ispričala kako je ona tragala za vrijednošću te kako ju je pronašla u Bogu. Nakon tih dviju tema otišli smo u male grupe i pričali o našim jedinstvenostima i o tome kako je izgledao put do pronalaska naše vrijednosti u Bogu. Dan smo završili svetom misom i večernjom molitvom kod Gospinog kipa u dvorištu sjemeništa u kojem smo bili smješteni.
Ponedjeljak smo započeli jutarnjom misom, a nešto kasnije je don Ivan progovorio o temi „Milost“ nakon koje smo otišli u male grupe u kojima smo pričali o tome što milost zapravo jest i trudili se pronaći ju u našoj svakodnevici. Nakon ručka uslijedila je tema „Kršćanin u svojoj Crkvi“ u kojoj nam je Ana govorila o tome kako je ona doživljavala različite Crkvene zajednice u kojima se našla te da nije najbitnije kakva je zajednica u našoj crkvi jer je Bog isti u svakoj od njih. Dan smo priveli kraju velikim turnirom u graničaru koji je spletom okolnosti završio bez pobjednika.
U utorak smo na jutarnjoj svetoj misi slušali o tri bogoslovne kreposti: vjeri, ufanju i ljubavi te o njihovoj važnosti u životu svakoga od nas. Nakon doručka je Ivan pričao o tome kako je njegov kršćanski život drugačiji, a nakon ručka nam je animator Petar došao posvjedočiti kako je izgledalo produbljivanje njegove vjere. Za kraj dana smo imali karaoke na kojima smo imali prilike vidjeti i čuti zaista originalne vokalno-instrumentalne nastupe.
Srijedu smo također započeli jutarnjom misom nakon koje nam je Dora ispričala o tome kako je ona savila svoju kralježnicu da bi mogla podići druge i tko je savio kralježnicu da bi podigao nju. Nakon ručka imali smo pokorničko bogoslužje nakon kojeg je uslijedio uvod u šutnju koja je trajala sve do klanjanja pred Presvetim.
Za razliku od svih prethodnih dana, četvrtak smo umjesto misom započeli jutarnjom molitvom kod poznatih morskih orgulja u kojoj nam je don Ivan progovorio o tri Kristova pogleda. Nakon ručka imali smo radnu akciju u kojoj smo pomogli prenijeti slike i knjige iz Nadbiskupskog ordinarijata u sjemenište. Kasnije nam je bračni par Sučić posvjedočio o plodovima predbračne čistoće u njihovom životu. Nakon večere smo imali misu u kojoj nas je don Ivan podsjetio na važnost Euharistije u životu svakog kršćanina.
Kao i većinu prethodnih dana, i petak smo započeli jutarnjom misom nakon koje nam je don Ivan pričao o Duhu Svetom. Kasnije smo imali kavu s duhovnikom, ali bez kave i samo s duhovnikom na kojoj smo mogli na papirić napisati sva pitanja koja su nam se javila tijekom tjedna te je duhovnik dao sve od sebe da na svako odgovori najbolje što može. Nakon večere uslijedio jedan od svima najdražih događaja, a to je bal anđela na kojem smo otkrili tko je ta osoba koja nam je protekli tjedan uljepšavala porukama i citatima.
Zadnji smo dan već rutinski započeli svetom misom nakon koje nam je druga animatorica Ana došla ispričati kako ona djeluje kao apostol u ovom modernom vremenu i u svojoj zajednici te nas je potaknula da i mi budemo apostoli gdje god da se našli. Zadnja formalna aktivnost na tečaju bila je da svatko od nas kaže koji mu je trenutak bio najdraži te što će ponijeti kući. Recimo samo da su odgovori bili vrlo zanimljivi, ali smo se svi složili da uz sve ostalo, kući nosimo i bolji međusobni odnos, ali i ono najvažnije, da je nakon ovih tjedan dana i naš odnos s Bogom jači nego je bio kad smo tek došli ovdje.
Nakon dojmova smo pospremili sobe u kojima smo protekli tjedan stvorili puno uspomena koje ćemo dugo pamtiti i spremili stvari za polazak kući. Na kraju našeg zajedničkog druženja smo se pozdravili i po završetku ručka krenuli prema svojim domovima ispunjeni, ali i pomalo tužni što je tako brzo završilo, no u srcu smo ponijeli sve uspomene, a prije svega radost i puno lijepih trenutaka kojih ćemo se zasigurno rado prisjećati.
