Dragi naši prijatelji, s velikom radošću u srcu i velikom zahvalnošću dragom Bogu, javljam da je održan još jedan u nizu, susret kursiljista. Kao i do sada dočekali su nas dragi domaćini Tanja i Sebastijan, mladi bračni par koji vode ovaj centar, i koje preporučam u naše molitve. SUSRET je započeo sa svetom Misom koju je predslavio don Ivan Turudić voditelj ovih susreta i organizator, kojeg isto preporučam u naše molitve, ujedno i zahvale Bogu,a temu sveta Euharistija nastavio je, u dvorani, drugi Ivan, don Ivan Štironja, župnik župe Studenci-Ljubuški koji je i upravitelj svetišta Presvetog Srca Isusova.
Nama okupljenima,i zrelima i mladima i braniteljima, koji smo došli iz raznih krajeva Hercegovine, Posušja, Ljubuškog, Mostara, Tepčića…, vlč. Ivan pojasnio je na jedan način, gdje su njegove geste govorile više od riječi, najprije o samom ulasku u Crkvu, o tom svetom mjestu.Lijepo je “ući” iza oltara i vidjeti i čuti od svećenika što su i koji su ZNAKOVI pri sv. Euharistiji.Klanjanje, križanje, klečanje, sve su to vidljivi znakovi kako kršćanin doista vjeruje u sv. Euharistiju, zapravo vjerujem-o da je tu prisutan živi Bog. Zajedništvo me čini dijelom Crkve, to smo čuli na prošlom susretu, i lijepo je kako se teme nadovezuju jedna na drugu. SUSRET s Bogom u riječi je otajstvo. U to otajstvo ulazimo kao ljudi, ali nije to to, veli don Ivan, ima nešto važnije. Ja se trebam skrušiti i reći, Isuse prljav sam, unatoč toga što sam se sredio-la, treba to malo očistiti.Moje ruke, moje noge, moj pogled, moj jezik, moje uši, Isuse moj oprosti mi sve ono s čim sam došao-la u svojoj grešnosti. Želim biti dostojna Tvoje riječi. Tko je Otkupitelj, tko je Spasitelj, pita nas don Ivan. Onaj koji daje sve da mene i tebe OSLOBODI od ropstva, spasi, to je Isus, to je sv. Euharistija. Mi smo baštinici Božji, imamo parcelu u nebu.
VJERUJEM LI U TO?
VJERUJEM LI U SV. CRKVU?
Prvi dio se zaključuje molitvom vjernika dok u drugom dijelu prinosimo darove, vidljive ZNAKOVE . Iza Pretvorbe koja je vrhunac sv. Euharistije, gdje vjernici skrušeno SLUŠAJU dok svećenik govori,i nakon toga POZIVA vjernike na molitvu OČE NAŠ. Iza molitve slijedi nešto što sam na jedan drugačiji način doživjela:
RAZGOVOR SVEĆENIKA SA ŽIVIM BOGOM, ISUSOM
“Gospodine Isuse Kriste. Ti si rekao svojim apostolima…”
U tom trenutku način kako je to don Ivan govorio i pokazivao, učinilo mi se da smo na trenutak svi prestali disati. Bilo je toliko intimno, prelijepo, STVARNO. Dogodilo se da doista iznova i iznova, shvatim ISUS JE ŽIV. Pod prilikama kruha i vina. ON je i u ovom našem EMAUSU, SUSRELI smo Ga, vidjeli smo Ga. Pod sv. Pričesti sjediniti se s NJIM i pod IDITE U MIRU, biti misionari u svom kraju, u svojoj obitelji…Prekrasno…
Poslije smo se pozdravili s don Ivanom i zahvalili na zanimljivom načinu izlaganja ove teme, koja je jako potrebna. Podijelili smo se u grupe, te smo na kraju svoje dojmove podjelili s don Ivanom Turudićem, gdje nam je on iznio i neke tehničke stvari vezano za sljedeći susret, i tečaj Kursilja u ovom centru, … Kao i uvijek teško nam se bilo rastati, ali i to je potrebno, krenuti u svoj zavičaj i truditi se, učiti se, uvjeravati da Bog jest Živ i da On ovo zapravo sve i čini mogućim. Do idućeg SUSRETA srdačan pozdrav iz Hercegovine.
Helena Begić
