„A onima koji ga PRIMIŠE podade MOĆ da POSTANU djeca BOŽJA.“ Iv (1,12)
Da li uistinu živim kao dijete Božje? Imam li Moć koju mi je Otac po Isusu darovao? „Od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost“ (Iv 1, 16)
Od punine njegove … a u meni ponekad praznina…
Uvjet za puninu jest da te PRIMIM. Ja te Gospodine stalno iznova primam. Gdje je ponekad u meni Moć djeteta Božjeg?… I što je potrebno da te primim i …zadržim? Ti si uvijek ponuda … ja svjesno želim biti tvoja.
Ponuda je tu, želja , slobodni pristanak. Ipak, posuda moje duše ponekad prazna … Očito je problem u posudi moje duše… “Htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro“ kaže sv. Pavao.
Uz tvoju pomoć, promišljam o svojoj duši … Iz tvoga je srca izišla, savršenu ljubav iskusila , upamtila nježnost, blagost, dobrotu, bezuvjetno prihvaćanje, poštovanje, uvažavanje.
Poslana u ovaj svijet čiji je sklad narušen grijehom, biva ranjena… onesposobljena PRIMATI milost na milost i u svakom trenutku živjeti kao dijete Božje… “Jadan li sam ja čovjek, tko će me istrgnuti iz ovog tijela smrtonosnoga? Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našemu!“ (Rim 7, 24)
Svaki grijeh ranjava naše biće… Trenutak začeća, život u utrobi majke, bolno rađanje… život u obitelji, u svijetu ranjenom grijehom. Moji osobni grijesi… Razmišljam o njima….
Duša stalno traži savršenu ljubav koju je kod Oca Nebeskog već iskusila. A kako ju ne dobiva, ljuti se, sudi, čak mrzi jer je sebična i ne umije opraštati. A kako je iskusila da nije dobro pokazati negativne emocije, počela ih potiskivati, odlagati u „depo“ u podsvijest i na glavu navlačiti masku dobrote, ljubaznosti, nesebičnosti, ljubavi. No maska je laž, privid, varka… valja živjeti istinu…
Kako živjeti istinu u svijetu gdje se svi opiru istini… gdje svi traže, a nitko ne daje… Što ću sa svojom negativnošću, ranama na duši zbog kojih curi darovana milost iz posude moje duše… Dođi Isuse i izliječi rane moje duše! Iscjeljenje, izlječenje, saniranje rana… „ Ja sam došao da život imaju , u izobilju da ga imaju! Nisam došao zbog zdravih nego zbog ranjenih, bolesnih…“ Priznajem svoje rane Isusu, samo njemu… on je jedini Liječnik! Bližnji jedva izlazi na kraj sa svojom boli!
Kako to Isus liječi?… Uči me istini… Nitko namjerno ne griješi. Daje milost opraštanja… roditeljima, prijateljima, mužu, djeci … sebi, Bogu. Nakon opraštanja, nestaju negativni osjećaji. Uspostavlja se sklad među osobama, slad između Boga i čovjeka, sklad između emocija i razuma, volje i želje. Rane zacjeljuju, duša ozdravlja. Zadržava milost koja se neprestano izlijeva iz Vječnog Izvora. Puna milosti, više ne traži nego daruje … Iz punine njezine, izlazi milost… prelijeva se… Duboko iskustvo osobnog identiteta… Djeca se Božja zovemo i JESMO! Ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici nebeski. „Sve mogu u Onoma koji me jača, jer ne činim to više ja nego milost Božja u meni!“ Hvala ti Gospodine za ISCJELJENJE, preduvjet da se tvoja milost nastani u meni i da živim Moć Djeteta Božjeg. Ovaj svijet je Gospodinov, On ga na morima utemelji… I On je Otac moj ljubljeni, a ja kćer njegova, milje njegovo, sva radost njegova. Isusova žrtva nije uzaludna! Mogu primiti moć djeteta Božjeg i skupa s Isusom Boga svojim Ocem zvati!
Ivanka
