Ovogodišnji drugi obiteljski termin održan je u terminu 29. lipnja – 6. srpnja pod vrelim krapanjskim suncem i stručnom rektorskom palicom Marija Ećimovića i njegove supruge Ane.
Posebnost ovog termina bio je omjer odraslih i djece: 55 velikih, uključujući i tete čuvalice, svećenike i animatore, često je nadglasavalo 60 malenih, svih godišta (ne brojeći one još nerođene).
Animatorski tim okupio je još četiri zagrebačke obitelji koje su, zajedno s rektorima, pokrivale u svojim svjedočanstvima sljedeće teme:
• Traganje za vrijednošću – tema u kojoj je Juraj posvjedočio kako je upravo supruga Petra ona dodana vrijednost koju je u životu tražio
• Produbljivanje – Martina i Zlatko su iznijeli niz situacija iz svog života i načine na koje su se s istina suočavali, što je najčešće dovelo do produbljivanja vjere i odnosa s Bogom
• Apostolat – Ivan je pružio vrlo slikovit opis svojeg poslovnog okruženja i naveo anegdote u kojima se potrudio na često domišljat način posvjedočiti “čiji je”
• Kralježnica – Mario i Ana opisali su svakodnevne izazove u kojima im je Bog bio blizu kroz svoju Riječ, osobnu i molitvu bližnjih te mudre ljude koje su pritom susreli
• Mi i svijet – Katarina je vjerno dočarala problematiku migranata iz vlastitog bogatog volonterskog iskustva i rada u prihvatnim centrima, posla i poziva kojem se nesebično odazvala nerazumijevanju okoline usprkos
Osim svjedočanstava, imali smo priliku slušati stručna predavanja o komunikaciji i odgoju o. Viktora, uz sveprisutnog vlč. Andriju, koji je, na sebi svojstven način, tumačio i osvješćivao važnost pojedinih trenutaka sv. Mise.
Dakako, svakodnevna sveta misa bila je samo uobičajeni način davanja potpunog smisla ovom lijepom druženju. Ona koja nam je svima ostala u posebnom sjećanju, svakako je misa na kojoj smo krajem tjedna obnavljali bračne zavjete. Nakon popodnevnog razgovora isključivo supružnika međusobno prema smjernicama o. Viktora, uz zalazak sunca, dječju procesiju i ringe-ringe-raja starije vrtićke grupe tijekom većeg dijela mise, bilo je lijepo prinijeti kao darove vjenčano prstenje (koje smo na kraju dobili natrag, bez brige).
Istaknula bih vrlo plodonosnu radnu akciju u kojoj je nastao jedan krov i par drvenih klupa. Naši muževi su se doista iskazali, odradivši i prekovremeni rad, no očito im se jako svidjelo baratati sjekirama, bušilicama i inim hladnim oružjem. Također, želim pohvaliti (nado)budne trkače koji su zorom optrčavali otok, kao i mlade i perspektivne sviračice na misi. Hvala svima na uzornom i predanom sudjelovanju, posebno duhovnicima i tetama čuvalicama (koje se vjerojatno još oporavljaju od ovog termina).
Vida Runje
