Kako je i najavljeno, grupa suradnika iz Posušja (Hercegovina), njih petero i jedna suradnica iz Jajca, posjetili su Varaždinsku biskupiju i održali su ultreju u šest naših župa koje su već imale prijateljsku zajednicu Kursilja. Ultreja izvorno znači NAPRIJED, SAMO NAPRIJED a to je moto svake takve obnove sa svjedočenjima i poticajima dragocjenim za ohrabrenje i oživljavanje života u zajednici.
U našim župama: Ivancu, Lepoglavi, Ludbregu, Varaždinu – Sv.Nikola, Svetom Martinu na Muri i Čakovcu – Sv.Nikola, okupili su se suradnici i drugi kursiljisti, od 10 do 35 u pojedinoj župi. Župnici su unatoč brojnim obvezama bili velika podrška a i puno više od toga. Cilj pohoda je bio jasan i ostvaren je u najboljoj mjeri. Gosti su svugdje svjedočili zdušno, oduševljeno, toplo i prijateljski spontano, ali i pripremljeno, tako da su ostavili snažan dojam i bili veliki poticaj, kako na redovito sastajanje tako naročito na molitvu, osim osobne, onu zajedničku, u lancu od 24 sata svaki tjedan i posebno još po mjesec dana uoči novog tečaja u župi. Pokazali su kako osluškuju poticaje Duha Svetoga a to se naročito vidi u djelima apostolata kada pomažu potrebite molitvom i djelima.
Naši kursiljisti po župama sa župnicima i kapelanima pokazali su se velikodušnim domaćinima, otvorili im svoja srca, pokazali prilike župnog života i grada odnosno mjesta ali i veliko zanimanje za više, dublje i bolje na planu produbljivanja vjere, ljubavi i zajedništva. Uz sadržajima bogat program, domaćini su uspjeli gostima pokazati sakralne i neke druge znamenitosti svoga mjesta čime su gosti bili oduševljeni.
Jedna je mlada suradnica ovako opisala svoj dojam:
Osobe koje smo danas upoznali bile su divne. Toliko su očito nošeni svi Duhom Svetim, stoga sam sretna što smo nazočili njihovom predanju. Sva su svjedočanstva značajna i vjerujem da su doprinijela odgovoru na mnoga pitanja, i inspirirala sve nas nazočne, bez obzira koliko nas malo bilo.
Izmijenili smo kontakte u svrhu izgradnje snažnijih odnosa. Oduševila me njihova jednostavnost, iskrenost. Ono što bih voljela u budućnosti je da se u dvorani u kojoj odzvanjaju ta vrijedna svjedočanstva kao danas, uvijek traži mjesto više. Prisjećam se misli: Tražih Boga i ne nađoh ga. Tražih sebe i ne nađoh se. Dođoh k bližnjemu i tu smo se u troje našli.
(B.)
