Mali tečaj radosnog kršćanstva održao se ovoga puta u Mostaru od 27. do 29. listopada. Devet dobro raspoloženih animatora iz Zagreba prema Hercegovini je doveo animator Karlo Mitrović gdje ih je nakon dugog puta, svoj na svome, dočekao rektor Marko Begić. Kursiljo animatori su se brzo upoznali sa župnim animatorima i nakon kratke okrepe od puta tečaj je započeo. Krizmanici su se upoznali s Kursiljom i poslušali priču o Drvencima, a onda je don Pero vješto svima postavio pitanje Tko sam ja? Zatim nam je animator Šimun Klepo ispričao kako je on tragao za svojom vrijednošću i kako ju je zapravo pronašao u Bogu. Nakon odslušanih tema o svemu smo imali priliku razgovarati u grupama. Dan se približio kraju pa smo se nakon molitve pozdravili i uputili na spavanje.
Subota je započela jutarnjom molitvom i temom Milost koju nam je održao don Davor. Animatorica Mandalena Mihaić je odmah nakon njega stupila na scenu i objasnila kako je to Kršćanski život drugačiji. Poslije rada u grupi zaigrali smo i kratke igre koje su nam pripremile Karolina Mitrović i Nika Vukadin te smo poslije njih ponovno slušali don Davora o vidljivim znacima Božje ljubavi, Sakramentima. Tema nas je pripremila za Čistoću koju su ovoga puta, svatko iz svoje perspektive, držali Lucija Komljenović i rektor Marko. Odgovorili su oni i na mudro postavljena pitanja pa smo se zatim svi opustili uz pjesmu, ručak i velike igre. Uspjeli smo se i zasladiti tortom u čast našeg tečaja koji je ujedno bio i 1000. održani Kursiljo tečaj. Nakon smijeha i zabave nastavili smo dalje s temom Kralježnica i zapreke koju nam je hrabro posvjedočila naša Nika. Nakon još jednog rada u grupi krenuli smo u crkvu gdje smo program završili s ispovijedi, Misom i klanjanjem. Animatori su se zatim zaputili u Međugorje gdje su zahvalili Bogu na danu.
Nedjelja je započela jutarnjom molitvom i pjesmom, a onda je naša Petra Jelinčić, puna Duha Svetoga, uskočila u pomoć te objasnila kako to Duh Sveti djeluje i koji su Njegovi darovi. Tlo je pripremila za temu Apostolat koju nam je približila animatorica Nela Čančar i tako smo se poslijednji put uputili u grupe. Uskoro je došlo vrijeme i za nedjeljnu misu nakon koje su krizmanici svojim roditeljima pružili pisma koja su im napisali. Roditelji su sretni pustili suze, a nakon zajedničke fotografije i pozdrava s krizmanicima naši animatori su se polako zaputili nazad u Zagreb. Bio je pravi izazov otopiti Hercegovački krš, koji u našem smislu predstavlja srca naših sudionika, ali nakon nedjeljne mise, nadam se da je Bog preko nas uspio barem malo „otopiti“ srca naših sudionika.
Par dojmova:
Naučila sam koliko je odnos s Bogom važan i koliko je misa vise od nečeg gdje moramo slušat svećenika šta on priča bla bla… Koliko je molitva ustvari važan razgovor s Bogom
Kako je važno ostat u vjeri, kako su Duh Sveti i krizma važni. Kako Boga možemo pronaći u svemu i kako je Bog naš prijatelj.
Naučila sam da je Bog dobar i da nas sve prihvaća onakve kakvi jesmo. Doživjela sam puno novih prijateljstava i iskustava.
Moj odnos prema Bogu se promijenio i naučila sam da se uvijek mogu Njemu povjeriti i na Njega osloniti
Jeste, zato sto sam imala prije strah prema Bogu, a sada sam presretna i traži mi srce Boga.
Moj odnos prema Bogu je promjenjen na način sto se osjećam vise zahvalno te se molim češće
