Da, bio je to moj prvi krizmanički tečaj. Lokacija je bila u Lučkom. Mjesto je to koje mi je zbog blizine odgovaralo. Iskreno, zbog razlike u godinama nisam znao kako će me krizmanici točno prihvatiti, jer imam 32 godine te sam se nekako osjećao kao stariji brat među njima. Međutim, krizmanici su me opovrgnuli, iako su mi ponekad govorili „Vi“ ili „gospodine“ što mi je ustvari bilo jako komično ali i znak dobrog odgoja. Dakle, moj prvi tečaj počeo je listanjem e-Župe te kad sam vidio navedeno tečaj te još neka poznata imena animatora prijavio sam se na njega jer upravo to, neko poznanstvo, ulijevalo mi je nadu da će sve biti dobro te da neću biti ja jedini animator kojemu je ovo prvi tečaj. Nas animatora je bilo, ako se ne varam, 10 i zaista, petak, kada smo se prvi put svi okupili, osjećala se ta prisnost te povjerenje. Imali smo svi mi ustvari zajednički cilj, služiti Gospodinu te krizmanicima prenijeti ono što smo mi sami naučili. U razgovoru nas animatora, bila je jedna od tema kako ćemo se snaći u rad u grupi jer nam je ovo bilo prvo vatreno krštenje. Zapravo, svi smo mi jedva čekali tu našu novu ulogu. Kada je započeo tečaj, prvo smo se svi mi predstavili krizmanicima, dali smo im neke svoje osnovne informacije. Odlična je stvar i što smo odmah u prvom danu u petak, imali Igre. Te igre stvarno otvaraju krizmanike, daju im osjećaje kompetentnosti u igrama što je ustvari njima jako poznato. U igrama smo se svi mi dobro nasmijali te se točno vidjela razlika na licima krizmanika da su im igre jako dobro sijele. Moj prvi zadatak kao animatora bio je pročitati pisma podrške te molitveni sat što mi nije predstavljalo neki problem.
Tako je na kraju došla na red prva tema, Drvenci. Namjerno sam sjeo s krizmanicima u zadnje klupe u našoj prostoriji gdje smo bili, kako bi ih promatrao i gledao izraze lica dok su slušali i gledali priču. Moram priznati, kako su krizmanici jako dobro razumjeli priču. Nakon filma, poslušali smo zanimljivu priču svećenika na temu „Tko sam ja“. Navedenu temu svećenik je pretvorio u osebujnu priču o sebi – što ustvari i nije loše, jer smo se svi mi mogli dobro nasmijati dok nam je pričao svoje osobno proživljene trenutke. Nakon toga, došao je čas na naš prvi rad u grupi. Nisam znao što tu točno mogu od svojih snaga dobro učiniti te sam to prepustio Gospodinu. Ionako to sve radimo za Njega. Svoj prvi rad u grupi započeli smo laganim upoznavanjem u krug gdje smo se svi kratko predstavili i rekli neku zanimljivu informaciju. Tako sam saznao da neki krizmanici igraju košarku, crtaju, sviraju, jašu konje, skijaju – da, toliko dobrih informacija od tako nadasve mladih ljudi. Tako smo probili led. Poslije upoznavanja razgovarali smo o drvencima, o zvjezdicama i točkicama koje drugi ili sami sebi žele dati, opasnostima koje takve etikete mogu donijeti, o osobama koje to daju. Upriličili smo si zapravo jedan jako kvalitetan razgovor. Osobno sam im također, ispričao kakav sam ja bio u njihovim godinama, što je meni bio veliki problem, kako smo mi to prolazili te smo se tako mogli svi zajedno povezati. Na kraju smo se kratko pomolili te završili svoj rad u prvoj radnoj grupi. Kako su teme sastavan dio krizmaničkog tečaja, jako dobar utisak je ostavila animatorica koja je obradila temu „Traganje za vrijednošću“. Imali smo poslije te teme još jedan rad u grupi, gdje smo razgovarali kako i na koji način mlad čovjek, konkretno krizmanik, traga za vrijednošću. Kako smo već probili led u radu u grupi, trema već nije bila toliko prisutna i mogli smo otvoreno razgovarati te smo došli do jako dobrih zaključaka. Nakon rada u grupi, odlučili smo da svaki krizmanik na završetku rada u grupi izreče jednu kratku molitvu i toga smo se držali do kraja. To je bio moj prvi provedeni dan kao animator i mogu reći da sam bio jako zadovoljan.
Subota je uvijek vrhunac krizmaničkog tečaja kada dolazi sveobuhvatnost te sadržaj tečaja u prvi plan. Sva sreća, imali smo odličnog rektora koji je pratio vrijeme svakog pojedinog trenutka što je osiguravalo tečnost i samu efikasnost. Iako najdulji dan, subota je prošla u hipu – 3 obrađene teme, 2 svećenika, ispovijed, misa, klanjanje, velike igre. Iz subote definitivno bih izdvojio velike igre, u kojem je naš najsmješniji animator bio predvodnik. Krizmanici su toliko zavoljeli igru „mornara i kapetana“ do te mjere da smo ju igrali 3-4 puta. Moram priznati, iako imam 32 godine, uživao sam u njima te sam i pobijedio zajedno s jednim krizmanikom. Sama pobjeda je bila upriličila nekoliko spontanih i smiješnih situacija koje će mi definitivno ostati u pamćenju te ću ih se rado sjećati. Iz subote bih izdvojio još jednu zanimljivu sliku. Naime, ne mogu se oteti dojmu kako se generacije mijenjaju, moja generacija, kada bih se mogao vratiti u iste godine kao i ovogodišnji krizmanici bi se sastojala od mojih A i B razreda – brojčano podjednaki. Definitivno bih rekao, da bismo mi bili totalno divlji i neumoljivi prema animatorima dok su ovogodišnji krizmanici ustvari bili jako dobri i mirni izuzev igara, gdje se normalno, otvaraju te ispoljavaju van svoju mladenačku energiju. Ta zanimljiva slika bila je kada su se smjestili u Crkvi prije mise, osobno sam bio skroz iza pazivši na mir – odostraga sam imao priliku vidjeti sve krizmanike koji su mirno čekali početak svete mise – doduše – bilo je nekih šapućanja, ali zapravo su mi nekako bili jako mirni i staloženi za svoje godine. Tako smo završili dan drugi.
Posljednji dan, nedjelja, prošla je doslovno u hipu. Obradili smo 2 teme te smo imali jedan rad u grupi. Taj treći dan rada u grupi je već bio kao da smo prijatelji te smo se raspričali više nego proteklih dana. U posljednjem danu izdvojio bih jedan jako lijepi trenutak kada su roditelji dobili pisma svojih krizmanika poslije mise. U tom trenutku krizmanici zahvaljuju svojim roditeljima na njihovoj borbi za njih te se možda ispričavaju za neke svoje nestašluke i to je jako nabijeno emocijama. Ustvari, jako lijep, osoban trenutak za krizmanike i njihove roditelje ali i nekako za animatore.
Lijepo je vidjeti radost na licima krizmanika, njihov entuzijazam, znanje, iskrenost, neiskvarenosti. Lijepo je biti dio toga i još k tome – raditi i biti u njivi Gospodnjoj. Na kraju, ponovio bih ispočetka svoj prvi krizmanički tečaj.
Hrvoje Ljubas
Dojmovi krizmanika:
Naučio sam cijeniti male stvari i da je zapravo sreća u malim stvarima. Približio sam se Bogu i shvatio da je on jedini koji me najbolje pozna,toliko me pozna da zna koliko kose imam na glavi.
Odnos prema Bogu mi se, ipak, pomalo promijenio, shvatila sam da u njemu mogu pronaći ne samo Oca, nego i najboljeg prijatelja. Posebno mi je lijepo bilo dobiti priliku da upoznam sve animatore i čujem neke od njihovih životinih priča, te kako su u njihovim životima djelovali Bog, Isus i Duh Sveti.
Moj se odnos prema Bogu baš i nije promijenio, ali sam dobila poticaj da mu predam svoje strahove i očajne situacije. Svjedočanstva jer su mi dala nadu za moje osobne situacije.
Posebno lijepo mi je bio kad smo igrali igre zato jer sam se više osjećao prihvatljivijim.
