Kapetan, mornar, najbolji prijatelj, kapetan, kapetan, trojica veslaju… riječi koje su se najčešće čule na krizmaničkom tečaju u župi svetoga Petra i Pavla, Petrijanec…
Vratimo se na početak. Petak je. Ekipa animatora koja korijene vuče iz Međimurja, Podravine, Slavonije, Dalmacije i Bosne i Hercegovine zaputila se na sjever Hrvatskog zagorja. Vjerujem da možete pretpostaviti da se u razgovorima tog vikenda često govorilo: „možeš li, molim te, ponoviti?“ ili „a što znači – farof?“. Ne razmišljajući o komunikacijskim barijerama koje su pred nama, bili smo sretni jer smo kročili na zagorsko tlo i odbrojavali posljednje minute do početka prvog Kursiljo krizmaničkog tečaja u mjestu Petrijanec. Čim smo ušli u dvorište župne crkve i dvora (čitaj: farofa), primijetili smo skupinu mladih ispred dvorane. Zaključili smo da su to krizmanici koji iščekuju početak tečaja te smo požurili iz auta kako bismo ih pozdravili. U cijeloj euforiji, jedna animatorica (neću reći njeno ime da ostane anonimna, samo ću reći da je s Brača) krenula je možda ipak prenaglo pa je tijekom izlaska iz auta usput okrznula i krov auta svojom glavom. Glava je ostala čitava, a Bog je iskoristio tu situaciju da izmami osmijehe na licima krizmanika. Počeli smo sa smijehom. Pa može li bolje?
A onda trk u dvoranu! Trebalo je pripremiti posljednje tehničke stvari. Razmjesti klupe, zalijepi molitveni, pali laptop, spoji projektor, pali zvučnike, namjesti klavir (inače marke Yamaha pa smo kroz vikend mogli čuti i pitanje – a zar to nije motor??).
Dobivali smo posljednje upute i onda smo začuli glas rektorice Ane: „Možemo početi?“. Svi smo se nasmijali, kimnuli glavom i pozvali krizmanike u dvoranu gdje smo ih dočekali skupa s njihovim župnikom vlč. Ivanom Sakačem i vlč. Dominikom Cestarom kojemu je Petrijanec rodna župa. Pred nama se brzo okupila skupina od 40ak razigranih krizmanika. Nismo ni krenuli s programom, a već se nametnulo pitanje je li bolji Dinamo ili Hajduk, a to pitanje se provlačilo kroz cijeli vikend. Iako se ekipa animatora sastojala od šest ženskih i jednog (ali vrijednog) muškog animatora, cure su se ponašale kao najveći poznavatelji i ljubitelji nogometa i objašnjavale zašto misle tko je bolji – Livaja ili Petković? Pitanje Dinama i Hajduka ostavili smo za kasnije i napokon smo se predstavili, a Ana je ukratko objasnila što je Kursiljo i što ćemo uopće zajedno raditi kroz vikend koji je bio pred nama. Nakon predstavljanja čuli smo već dobro poznatu i srcu dragu priču o Drvencima kroz koju smo si mogli posvijestiti da nije bitno kakve zvjezdice i točkice nam žele prišiti drugi, nije bitno što oni misle o nama nego je bitno što misli Bog, a On misli da smo jedinstveni i vrijedni jer nas je upravo takve stvorio. Na priču se nadovezao vlč. Dominik koji je uz svoju temu Tko sam ja? (kao i sve buduće teme) pripremio zanimljivu i dinamičnu prezentaciju. Kroz temu je govorio kako nas je Bog stvorio kao originale i kako se potpisao u svaku stanicu našega bića. On nas je ovakve želio i poziva nas na život s Njim, život koji možda nije lagan i brz, ali ima cilj i svrhu. Potaknuti svime što smo čuli, rasporedili smo se u grupe i započeli naše prve radove u grupama.
Uz upoznavanje, odlučili smo zapisati neke naše zvjezdice. Ali ne one koje nam prišiju drugi, nego one koje nam je darovao Bog, a mi smo ih postali svjesni. To su sve one naše vrline, dobre osobine i talenti koje imamo. Nakon grupa smo se vratili u dvoranu te poslije brzinske okrjepe poslušali drugu temu. Ovoga puta laičku temu Traganje za vrijednošću koju nam je posvjedočio animator Matija. On nam je iskreno i slobodno ispričao kako ispunjenje nije pronalazio u nekim svjetovnim stvarima u koje nije uključivao Boga i kako je svjestan da punu radost i smisao doživljava jedino uz život s Bogom.
Nakon svjedočanstva ponovno smo otišli u grupe poslije kojih smo izmolili Anđele čuvaru, čuli informacije za kraj i uputili se na odmor.
Subotnje jutro bilo je tmurno i oblačno pa smo ga odlučili započeti s jutarnjom tjelovježbom i brzim bansom. Kada smo se razbudili, zaputili smo se u dvoranu na jutarnju molitvu. Bilo je prekrasno za čuti kako su svi krizmanici pustili svoje glasove i pjevali skupa pjesmu „Bože moj, što je jutro“. Nakon molitve, imali smo prvu temu toga dana – Milost. Opet je na scenu stupio vlč. Dominik koji nam je na zanimljiv i interaktivan način približio što je to milost i kako se može očitovati u našim životima. Nakon svećeničke teme, ponovno je uslijedila jedna laička – Kršćanski život je drugačiji. Animatorica Antea ispričala nam je koja su se područja njezinog života mijenjala kada ih je odlučila predavati Bogu gradeći odnos s Njim. Nakon svega što smo čuli, zaputili smo se u radove u grupi. Privodeći radove u grupama kraju, krenuli smo na dvorište crkve gdje smo odigrali našu prvu zajedničku igru – Kapetan na brodu. Oduševljenje koje je ta igra stvorila nije se dalo sakriti.
Razigrani i puni energije, okrijepili smo se uz kolače, kiflice i sokove te zauzeli svoja mjesta kako bismo mogli saslušati iduću temu Sakramenti. Vlč. Dominik prikazao je svaki od 7 sakramenata i ukratko ih opisao. Na tu temu nadovezali su se Marko i Jelena, bračni par koji nam posvjedočio kako su se oni pripremali za sakrament ženidbe živeći predbračnu čistoću. Marko i Jelena u braku su već 20 godina, a na tečaj su došli sa svoje prekrasne četiri djevojčice. Unijeli su veliku radost među sve nas, a svojim primjerom i iskrenim svjedočanstvom pokazali su nam kako je predivno graditi odnos s drugom osobom imajući cijelo vrijeme u fokusu Krista. Nakon njihovih ohrabrujućih riječi, izmolili smo blagoslovnu molitvu i navalili na pizze koje smo imali za ručak. Trebalo se napuniti energijom kako bismo mogli biti koncentrirani i poletni ostatak tečaja. Kada smo dovršavali jelo, dio ekipe je već otrčao van i za par trenutaka se našao na nogometnom igralištu. Kada se već toliko pričalo o nogometu, Hajduku i Dinamu, bio je red da se okušamo i u nogometu (odnosno balunu) uživo.
Dok je dio ekipe igrao nogomet, ostali su se okupili i ponovno zaigrali Kapetana na brodu. Kada smo završili svoje igre, svi smo se okupili i zaigrali novu igru. Posložili smo se u dvije ekipe i trebali uhvatiti maramu kako bismo donijeli bodove svojoj ekipi. Igru je obilježilo puno trčanja, smijeha i želje za pobjedom. Ali pri kraju igre, začulo se: „možemo li igrati kapetana i mornara?“. I čuvši to pitanje, svi su se složili da je to igra koju ćemo igrati do kraja našega vikenda. Nakon ne znam ni sama koliko rundi odigrane igre, krenuli smo nazad u dvoranu gdje nas je dočekala naša Mandalena koja nam je ispričala kako kršćanski život, iako predivan, ponekad ima svoje zapreke. Ona nam je ispričala koje su to zapreke bile u njezinom životu, kako se ona nosi s njima i kako joj one pomažu da bude čvršća i jača. Kada smo poslušali temu, otišli smo u svoje grupe u kojima smo napisali naše molitve vjernike za nedjeljnu svetu Misu.
Ostatak programa te subote imali smo u crkvi gdje smo se kroz pokorničko bogoslužje i ispit savjesti pripremali za sakrament ispovijedi. Dok nije bio naš red za ispovijed, mogli smo provoditi vrijeme s Isusom u Presvetom oltarskom sakramentu. Kada smo svi ispovjedili naše grijehe i propuste, pristupili smo svetoj Misi. Prije Mise vlč. Dominik je upitao: „tko su hrabri momci?“ i ubrzo se 15ak hrabrih momaka pojavili u ministrantskim haljinicama za oltarom. Po završetku svete Mise, čuli smo završne informacije i uputili se svojim kućama.
Nedjelju smo započeli igrom. Pogađate kojom? Ne biste vjerovali – Kapetan na brodu. Nastavak razbuđivanja bio je u dvorani gdje smo svi skupa pjevali pjesmu „Daj nam svima Duha svog“ koju su krizmanici vježbali za završnu pjesmu za nedjeljnu misu. Pjesma je bila dobar uvod za iduću temu – Duh Sveti. Treću božansku osobu približio nam je vlč. Dominik, a animatorica Petra nam je posvjedočila kako nju Duh Sveti pokreće na djelovanje u njezinom životu i kako ona osluškuje i prati Njegov glas. Ispričala nam je kako smo i mi, kao i ona, pozvani biti Božji apostoli i kako svi možemo osluškivati koji je naš „apostolat“ što je zapravo i naziv posljednje laičke teme.
Nakon teme imali smo naše zadnje radove u grupi u kojima smo napisali svoje anonimne dojmove vikenda i pokušali sabrati sve ono što smo kroz tečaj čuli i doživjeli. Uputili smo se na svetu Misu s pukom na kojoj smo sudjelovali svojim čitanjem, ministriranjem i pjevanjem. Na svetoj Misi bila je i podjela Kursiljo križića kao znaka poslanja svim polaznicima tečaja.
Otpjevali smo završnu pjesmu te pozvali roditelje na kratki sastanak kako bismo im mogli predstaviti Kursiljo i sve što smo radili prethodnih dana. Vrhunac sastanka bio je trenutak u kojem su krizmanici svojim roditeljima uručili pisma koja su im napisala dan ranije. Puni emocija i doživljaja, posložili smo se za zajedničku fotografiju i time službeno završili krizmanički tečaj u Petrijancu.
Župnik Ivan animatorima je poklonio licitarska srca na kojima je bilo napisano „Kursiljo Petrijanec 2024.“. Vjerujemo da to nije samo napisano u srcu napravljenom od medenog tijesta, nego i u srcu svakoga od nas koji je bio dio ovoga vikenda.
Nekoliko dojmova:
„Naučila sam da sam original kojeg je Bog stvorio, a doživjela sam prisutnost živoga Boga.“
„Da, shvatila sam da uz Boga jednostavno život nije moguć, bez Boga nisam bila toliko sretna koliko ovaj vikend kroz ovaj tečaj.“
„Da, mislim da mi se odnos prema Bogu promijenio na način da imam potrebu se mu vise obratiti i moliti.“
