Želimo ga pitati kako je od progonitelja kršćana postao gorljivi apostol?
Njegov pad s konja, simbola jakosti, samodostatnosti i veličine, bio je i pad s gorljive revnosti da se zakonska pravednost treba ispoštovati. Objava da je Krist u kršćaninu: „Savle, zašto me progoniš“, oborila je sve njegove predodžbe o Bogu i njegovu djelovanju. Ne može se do Boga doći istjerivanjem pravde. Sv. Otac piše u buli “Lice milosrđa“. Božja pravednost je njegovo milosrđe. (KS str.31). Milosrđe se međutim ne protivi pravednosti, nego izražava NAČIN na koji Bog postupa s grešnikom, nudeći mu novu priliku da prizna svoj grijeh, da se pokaje , obrati se i vjeruje. Ako bi se Bog ograničio samo na pravednost, prestao bi biti Bog, bio bi poput ljudi koji se pozivaju na čisto poštivanje zakona. Pravednost samo po sebi nije dovoljna. Iskustvo nas uči da pozivati se samo na pravednost može na kraju dovesti do toga da je uništimo. Tako Papa.
To je Pavao shvatio i sav svoj život tomu podredio. Ne može se do Boga doći svojim snagama, ma kako čovjek bio revan u izvršavanju zakona, ako se ne susretnemo s Licem milosrđa. Isus je došao do Pavla. Susret s Isusom promijenio je sve u njemu. Njegova je gorljiva revnost ostala, ali sada u ljubavi, u naviještanju, u milosrđu koje je primio i svjedočio. Najveće djelo milosrđa je donijeti Boga ljudima. A Pavao je u tome nenadmašan primjer.
I mi smo u djelu evangelizacije, poslanja nositi Krista drugima kao i Pavao. O da, u tom je djelu mnogo pretrpio, i gladi i umora, i nepravde i odbijanja, i napuštanja suradnika i nerazumijevanja… ali ga ništa nije zaustavilo. Znao je kome je povjerovao, čije je Lice gledao. Slijedimo primjer svoga sveca zaštitnika. Neka nas ništa ne omete u djelu svjedočenja. Gledajmo u Lice milosrđa koje je Krist! Neka nas u tome prati Pavlov zagovor.
Uz čestitku srdačan pozdrav – Andrija
Zagreb 25.1.2016.
