Devedeset mladih iz Hrvatske i BiH okupilo se taj tjedan na Krapnju. Većinu skupine činila je radnička mladež, tako da se od upoznavanja prve večeri osjetila zrelost sudionika i njihova žeđ za Ocem, spremnost na razgovore i otvorenost, kao i na osmijehe, humor i veselje.
Dotaknule su nas razne teme: »Tko sam ja?« vlč. Andrije, »Smisao patnje« Ivice Relkovića i svjedočanstvo o svojim logoraškim danima za vrijeme Domovinskog rata. Suradnici su svjedočili s temama: Maja Knežević »Isus i ja«, Ana Mavrović »Gospodin me oblikuje«, Josip Sarić »Iz tame u svjetlost«, Marina Šoljić »Prijateljstvo«, Mario Ećimović »Pitanja i odluke«, Katarina Markić »Zahvaljivanje« i Marijana Bambir »Božja providnost«.
O. Viktor Grbeša govorio nam je o psihologiji i vjeri: teologiji slušanja, međuljudskim odnosima, kako zavoljeti sebe, odnosu roditelja i djece, odnosu muškarca i žene te savjetima što bi muškarac odnosno žena trebali činiti jedno za drugo. Zadnja tema je izazvala najveću pažnju i potaknula zanimljive razgovore među sudionicima.
Vlč. Tihomir Kosec, povjerenik za mlade Varaždinske biskupije, poticao nas je na promišljanje svojim nadahnutim propovjedima i razgalio srca prebiranjem po žicama gitare.
Tjedan je na poseban način obilježio blagdan Gospe od Anđela. Sudjelovali smo u župnoj procesiji s barkama po moru, što je za mnoge od nas bilo prvo takvo hodočašće.
Dani su bili ispunjeni razgovorima, upoznavanjem, šutnjom, molitvom, slavljenjem Gospodina, druženjima, pjesmom i plesom. Dečki su bili vrlo raspjevani i puni ideja pa su nas u utorak iznenadili klapskim koncertom. Djevojke su s osmjehom na licu prihvatile ovaj poklon.
Subotnja večer bila je rezervirana za bal anđela koji je protekao u znaku recitacija, predstave, pjesme i presretnih lica sudionika. Zahvalnost dragom Bogu mogla se osjetiti u zraku.
Kako bi vam najbolje prenijeli atmosferu tjedna donosimo nekoliko dojmova sudionika:
»Tolika koncentracija ljubavi i radosti na jednom mjestu se ne može bilo gdje naći. Svi smo puni mana, ali kada ti netko na tvoju pogrešku odgovori blagošću, to te totalno oboruža.«
»Boravak ovdje mi je pružio odmor i mir, godišnji odmor s Bogom je sve što sam htjela od ovoga ljeta. Promijenio mi se puls, usporeniji je i tiši. Uronjenija sam u molitvu, sabranija. Mozak mi više ne bruji i ne proizvodi toliko nebitnih informacija.«
»Posebno me dotaknula tišina koja mi je oduvijek bila preteška. Bogu hvala, ovaj tjedan sam imala puno vremena za traženje te tišine. I našla sam je. Napisala sam i prvo pismo Isusu. Nisam ga znala adresirati, ali sam, na kraju ovog tjedna, sigurna da će ga pročitati. Možda već je.«
Zahvalni našem dragom Ocu što nam je darovao ovaj susret, željno iščekujemo novi!
Ana Mavrović
