Od 3. do 5. 11. održao se još jedan tečaj za mlade u Zadru. Rektor je bio Filip Trčak koji je sa sobom poveo Luciju Matković, Doru Puklin, Jakova Grgića, Petra Barunčića, a uspio je „izvući iz rupe“ i naše animatore Dajanu i Tonyja. Započeli smo tečaj u petak, već u 11 sati, malo šokirani kada smo vidjeli da je došlo samo 13 krizmanika. Ipak, nismo se dali smesti te smo započeli s upoznavanjem, igrom i Drvencima. Nakon njih nam je don Igor natuknuo tko smo to mi zaista, a odgovore smo potražili i u grupama. Nakon obilnog, finog ručka nastavili smo s Tonyjevim traganjem i još jednim radom u grupama. Uslijedila je „Milost“ koju nam je opet pojasnio don Igor, a nakon njega nam je Dajana dala primjere kako možemo biti kršćani u svojim Crkvama i domovima. Nakon pauze smo nastavili s temama „Vjera, ufanje i ljubav“ te Kršćanski život je drugačiji, što nam je posvjedočila opet Dajana. Dan smo završili Svetom misom i zajedničkom večerom te mafijom do kasnih sati u noć…
Subotu smo započeli razgibavanjem i zajedničkim doručkom, pa smo imali snage slušati don Igora kako govori o osobi Isusa Krista i sakramentima te Filipa koji je govorio o načinima produbljivanja vjere. Opet smo fino ručali, a nakon toga trošili kalorije igrom „donesi mi“. Nastavili smo s Lucijinim zaprekama i kralježnicom, a nakon toga mladi su imali priliku da se ispovijede. Završili smo opet sa Svetom misom na kojoj smo odradili i pokajnički čin donoseći predmete na oltar. Večerali smo i otišli na spavanje.
Zadnji dan započeo je kao i prethodni; zajedničkim doručkom i jutarnjom molitvom. Duh sveti vodio je don Igora u posljednjoj svećeničkoj temi, a nakon njega i Doru u svjedočenju apostolata. Otišli smo u posljednje radove u grupama i naglasili važnost prijateljske zajednice. Zajedno smo bili na nedjeljnoj Svetoj misi na kojoj smo podijelili križiće mladima. Predivne tete kuharice ponovno su nam priredile odličan ručak i kolače! Završili smo usmenim dojmovima koji su bili predivni i dokaz koliko je ovaj tečaj bio plodonosan! Popili smo kavu pod suncem, uz more, i krenuli doma bogatiji za još jedno iskustvo Božje prisutnosti.
Izdvojeni dojmovi:
Ovaj vikend sam naučila da se ne treba sramiti biti kršćanin i da nam je Bog jedini put do potpune sreće i zadovoljnosti sa sobom.
Prvi put sam se pomolila prije spavanja u grupi sa prijateljima, bilo mi je jako lijepo. Upoznala sam puno ljudi koji imaju iste “probleme”. I osjećala sam se kao da me svi razumiju.
Ovaj vikend sam naučila važnost vjere u bilo kakvom obliku. Iako nisam znala animatore prije duhovne obnove, isti dan kad su nam se predstavili osjetila sam toplinu i prijateljski duh koji smo preko zajedničke vjere odmah “proslijedili” jedno drugom. Svi smo razgovarali o svemu i nisam ni u jednom trenutku osjetila neku prepreku zato što u Istog vjerujemo, u Istog se pouzdamo i zapravo ne postoje prepreke ni u čemu zato što se samo trebamo pustiti u Kristove ruke.
