Isusovo navještenje

Isusovo navještenje

„Anđeo uđe k Mariji i reče: Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Na tu se riječ ona smete i stane razmišljati.“(Lk 1, 28- 29)
Marija, bez grijeha začeta, Marija koja  nikada grijeha nije učinila, najsavršenija od svih stvorenja, nije gledala u svoje kreposti, nego u Gospodinovu veličinu, doživljavajući sebe  neznatnom, nedostojnom. A moja oholost u meni ponekad znade sve darovano, pripisati sebi.
Oprosti meni grešnici, ljubljeni Oče! Obasjaj svaki kutak moje duše koja čezne za tobom!
„I ona se smete i stane razmišljati kakav bi to pozdrav bio!”

 

Kako ja reagiram na Božju ponudu koja zbunjuje? Ponekad se njome hrani moja taština. O dobri Oče, sažezi plamenom svoje ljubavi svaku neurednu sklonost u meni! Želim biti poput Marije, posuda u kojoj se Tvoja milost nastanila.
 
Bog je ljubav. Zašto se Marija poboja?.
Prozori Marijine bezgriješne duše bijahu čisti.
Strah Gospodnji jest dar Duha Svetoga.
Očisti Oče moju dušu da te može neprestalno gledati, da ti se može diviti, da ti može neprestalno radosno kliktati:“Veliča duša moja Gospodina!”
 
Marija je razmišljala.Nije odmah znala što znači anđeov pozdrav.
A meni se ponekad čini  sve jasno i tek po plodovima iskusim svoju zabludu.
Marija me uči.Valja razmišljati, utišati sebe, osluškivati Njega… prepustiti svoje planove za život, Njemu.
Marija nije imala svojih planova za život.
 
 
Postaje mi jasno da „ne znati“ nije slabost nego krepost.
Samo Onaj koji je stvorio moju dušu, poznaje njezine potrebe.
Da li u to vjerujem? Kako su formulirana moja pitanja upućena Bogu – Zašto…(optužba, prigovor) ili za što? Koji zadatak, uz tvoju pomoć, trebam učiniti, koje si mi poslanje namijenio, ljubljeni Oče, odgajatelju duše moje? Želim biti u volji tvojoj i tako živjeti svrhu svog zemaljskog života.
“Ne boj se Marijo!“
Da li se bojim Božjih planova za moj život ili sam poput Marije , otvorena biti suradnica Njegova?
„Evo, začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.“
Marijino poslanje.
Marija ulazi u volju Božju cijelim svojim bićem … srcem, tijelom,  dušom.
Ipak ima pitanja.
„Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“
Razmišlja ljudski. Za začeće je potrebito bračno zajedništvo muža i žene te Božji blagoslov nad njima.
Postoji jasna razlika između stvorenja i Stvoritelja. Ljudska ograničenost, neznanje, traže vodstvo. To je realnost, istina koja oslobađa, ne opterećuje nego oslobađa. Jer Bog ljubi čovjeka. Ljubav omogućuje osoban odnos među osobama koje se ljube, pun povjerenja.

Koliko sama odlučujem a koliko sam okrenuta Bogu, Savjetniku?
Ponekad gledam u teškoće, svoje slabosti, nesavršenosti mojih bližnjih…Marija gleda u Gospodina. Pokazuje mi smjer.
„Neka mi bude po riječi tvojoj!“
 
Presudan trenutak u Marijinom životu jest vjera.Vjera je iskorak u iskustvo, u povjerenje.
Bez tog iskoraka, nemoguće je iskusiti plodove Božje savršene ljubavi i biti svjedok.
Često sam Boga ograničavala svojim ljudskim načinom razmišljanja.Tako sam zatvarala vrata svoga srca za čudesa koja Bog neprestalno čini.
Marija me uči. Bog koji ne radi čuda, nije Bog! Ta Bogu je sve moguće!
Ulazim u povjerenje.
Palim treću svijeću na Adventskom vijencu.
Zagledana u Svjetlo, vidim jasnije…
Mir, opuštenost, prepuštenost!
Hvala ti Marijo, učiteljice vjere, hvala ti Majko , moja zagovornice! Hvala ti Oče,  za milost što nakon dugih godina borbe sa samom sobom, konačno i ja mogu reći .“Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Riječi tvojoj!“

Ivanka

Podijelite objavu

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print
Share on whatsapp
Share on telegram
Skip to content