Na blagdan Gospe od Anđela, sa svih krajeva Hrvatske, počelo je stizati 80-ak srednjoškolaca – »anđela« koji su se odazvali na poziv Duha Svetoga da dio svojega ljetnoga odmora provedu na otoku Krapnju. Opet iznova, zanimljivo je pratiti lica mladih srednjoškolaca kada su stizali na »mali raj na zemlji« – kako su ga mnogi prije njih nazvali. Neki već nasmiješeni i radosni, hrle u zagrljaj jedni drugima, znajući što ih očekuje dok se drugi znatiželjno pitaju: što me sve ovdje čeka? Ali tako je to uvijek na početku.
Bog se i u ovome terminu htio proslaviti i doći do svačijega srca, svakoga je htio dotaknuti. Svećenici – Andrija, Antun i Kristijan, suradnici – Velimir, Josip, Mateja, Dajana, Filip, Marija, Anamaria, Hrvoje, Roberto i Krešimir te rektor Matej, svatko od njih raširio je ruke i stavio se Bogu na raspolaganje. I Bog je činio svaki dan mala čuda koja je teško opisati. Mise koje smo doživjeli na drukčiji način nego u svakodnevici, ispovijedi i razgovori sa svećenicima u kojima su mnogi mladi pronašli Isusa i susreli se sa milošću oprosta te jutarnjom i večernjom molitvom na Krapnju, ali i mnogih ljudi iz Kursilja koje možda ne poznajemo, ali sve nas veže isti Duh.
U tome nizu Božjih čuda, posebno bih istaknuo večernje klanjanje koje je došlo nakon popodnevne šutnje. Na kraju dana završenog s klanjanjem mladi su bili slobodni otići iz crkve, no velika većina ostala je slaveći Boga u pjesmi, glazbi, pljeskanju, u međusobnome grljenju među klupama. Došlo je do toga da smo ih trebali potjerati iz crkve jer drukčije nisu htjeli otići. 🙂 Šalu na stranu, Bog se i u ovoj večeri proslavio.
U iskrenim svjedočanstvima i temama svećenika te suradnika, mnogi su osjećali snažnije i obogaćenije za novo iskustvo Božjega djelovanja u nečijem životu te osjetili vjetar u leđa u nasljedovanju Krista. Naravno, bilo je i zabavnoga sadržaja u igri, karaokama, plesu, vicevima, glumi, kupanju, skakanju i sportu, sve je bilo praćeno zdravim humorom i smijehom. Zadnji dan, lica su istodobno bila radosna zbog svega doživljenoga i tužna jer se rastajemo.
Bog je i u ovome terminu pokazao koliko je kreativan i kako na različite načine želi doprijeti do svakoga od nas. I u tome je ponovno uspio.
M. M.
Dojmovi sudionika:
- Kad sam prvi dan došla na Krapanj vidjela sam povezanost i prijateljstvo između svih ljudi, zapelo mi je to za oko. Odmah sam poželjela biti dio toga. Sada osjećam da jesam. Divno je što su ljudi ispunjeni Duhom Svetim u stanju napraviti za druge. Također je nevjerojatno koliko blagodati je pružila šutnja i svakojaki oblici molitve i sv. mise. Moj boravak na Krapnju definitivno je ostavio utisak na mene. Otkrila sam da me osjećaj spokoja prati kamo god da odem. Mislim da razgovori o duhovnosti mogu donijeti samo pozitivne stvari svakom čovjeku koji osjeća Kristovu prisutnost. Oduševljena sam trudom svih ljudi kojima je bila želja naš ugodan boravak na Krapnju. Nemam primjedaba.
- Ovaj mi je boravak na Krapnju značio sve. Pozitivnu promjenu same sebe. Upoznala sam Boga, sebe i Boga u sebi, a to nije mala stvar. Spoznala sam da, ako samo iskreno zamolim – Bog će mi ako je ispravno za mene i druge – dati! Naučila sam da mogu biti bolja, da postoje ljudi koji me prihvaćaju kakva jesam. Hvala vam za to. Vjerujete li da nemam niti jednu primjedbu? Dobro, možda bi jedino htjela da sve ovo traje duže, ma da zauvijek traje, ali… na nebu. Hvala što ste mi pomogli da se pronađem. Da naučim cijeniti sebe i druge. Da se oslobodim i pjevam. Molim vas ostanite uvijek ovako predivni i otvoreni, kakvi ste bili ovih tjedan dana. Nadahnuli ste me i nadam se da se uskoro vidimo. I na svim sastancima i da i ja stojim kraj vas i potičem mlade ljude da se pronađu.
- Ovaj boravak na Krapnju puno mi je pomogao da vidim što je loše u meni te sada znam što moram promijeniti kako bi bila bolja osoba. Također vidjela sam nešto što prije nisam uočavala. Pod to ne mislim vidjeti očima, nego nešto puno dublje i važnije. Isto tako više sam se povezala s Bogom. Uz to sam ovdje prvi puta doživjela »pravu« ispovijed i na tome hvala velečasnom Andriji koji mi je dao puno savjeta koji će mi promijeniti život. Šutnja mi nije bila nešto, ali ono poslije u Crkvi je bilo nešto posebno. Ovo mi nije prvi put na Krapnju, ali mislim da je ovaj put bilo nešto posebno. Na sebi primjećujem puno promjena i drgo mi je što tako ispunjena idem kući. Ovdje sam vidjela tko mi je stvarno prijatelj. I što je (barem meni) najvažnije je to što sam uočila da se uopće ne volim te da se nadam da ću do sljedećeg Krapnja to riješiti. Hvala što ste mi otvorili oči. Ispovijed mi je puno pomogla i tu sam se nekako najviše promijenila. Dobila sam puno savjeta koje ću probati primjeniti na svoj život te ću se još više promijeniti. U mojoj promijeni sudjelovale su također teme i razgovor i grupi.
- Ovaj boravak na Krapnju značio mi je puno. Stekla sam puno novih prijatelja, bila na super ispovijedi, duhovno sam se obnovila. Zahvalna sam Bogu na svećenicima i odličnim animatorima, na njihovoj susretljivosti, spremnosti na razgovor, na razumijevanju. Posebice mi se svidjela šutnja – osjećao se mir, kada bih pogledala oko sebe i vidjela mlade kako se mole, čitaju Sveto Pismo, potiho pjevaju, osjećala sam se kako bih ovdje mogla ostati zauvijek ostati, a da mi nikada ne dosadi, osjećala sam se bliže Bogu i osjećala sam se sretnom. Dojmilo mi se i klanjanje zbog tog zajedništva, pjesme, ali posebno mi je bilo lijepo zajednički moliti krunicu. Rad u grupama i teme su mi bili preodlični! Promjene koje nazirem na sebi: pa sigurno ću nastojati bolje postupati prema bližnjima. Trudit ću se promijeniti svoju naviku gledanja plitkih filmova i čitati i slušati više o životima svetaca. Čitat ću Sveto Pismo više i hodat ću svijetom kao kraljeva kći.
- Ovaj boravak pružio mi je duhovnu obnovu u pravom smislu tih riječi, a i odmor od svega nepotrebnog u mom životu. Najbolji dan na Krapnju usudio bih se reći i u mom životu bio je dan u kojem je bila šutnja. Po prvi put u svome životu sam se pošteno ispovijedio, ali vrhunac toga dana bilo je klanjanje gdje sam stvarno osjetio Božji dodir i živog Isusa među nama. To je trenutak koji me se najviše dojmio. Osim toga upoznao sam nove prijatelje za koje znam da ćemo uvijek imati jednu stvar zajedničku, a to je ljubav prema Isusu (takvi prijatelji se u današnje vrijeme ne nalaze često). Teško je izdvojiti stvari, jer je sve super, ali ne mogu ne spomenuti anđele, svaka čast na ideji. Krapanj me promijenio u smislu da od sada u svakoj osobi trudim se gledati Isusa. Svetu misu gledam na jedan drukčiji način, radujem se slavlju sv. mise. Pokušat ću u svome životu ponosno i radosno naviještati Isusa.
