Kršćanin je čovjek ukorjenjen u Kristu. Zato Isus u Ivanovu Evanđelju kaže “Ja sam trs a vi loze.“(Iv13,5)
On je potpuno ovisan o Bogu, pun pouzdanja da Bog vodi brigu o svim njegovim potrebama. Živi u svijetu ali nije od svijeta. On je putnik u pravu domovinu, koja je na nebesima.
Zato se materijalnim dobrima posluži a Bogu jedinome služi. Zna da je božanski život u njegovu smrtnom tijelu te da nije gospodar svoga života.
Zato Isus bogatašu koji proširuje svoje ambare veli: “Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe!A što si pripravio, čije će biti?“
Svijet prezire patnju, bol, muku. Za njega je križ, prokletsvo. Kršćanin prihvaća svoje križeve. Križ je blagoslov, škola ljubavi, vježbalište, čistilište. Neprestalno se valja čistiti od svoje zloće, sebičnosti, oholosti, krivih sudova, zabluda,straha,nepovjerenja, neznanja da bi mogla ući u slobodu djeteta Božjeg.
A kršćanska sloboda jest milosni dar po kojem mogu uvijek odabrati ono što je dobro, Bogu milo, hodeći putem do cilja.Cilj mi je moći bezuvjetno ljubiti, onako kako Bog, po Isusu, ljubi mene i svako svoje stvorenje, dajući cijeloga sebe,život svoj.
Zato je kršćanin prvenstveno, čovjek ljubavi.
Jedino ljubav može dati smisao ljudskom životu.Jedino ljubeći,kušamo svoju sličnost s Bogom, svoju duboku čežnju za Njim i svoju radost kad mu služimo.
Često čujem pitanje: Kako je moguće biti radostan živeći u svijetu nepravde, boli,nasilja, zla?
Kršćanska radost nije euforija, ona je plod duboke povezanosti s Bogom koji ljubi čovjeka, koji upravlja ovim svijetom, kojem je sve moguće, Gospodarem povijesti i svakog životnog trenutka. Radost je plod povjerenja da će onaj koji je otkupio moju dušu, plaćajući visoku otkupninu, rješiti i manje važne stvari za moj život. Radost je iskustvo da mi je Stvoritelj neba i zemlje, Otac koji me ljubi, da je Njegov Sveti Duh u meni.
Čovječanstvo treba ljude koji svojim životom, riječima i djelom svjedoče kako je ljubav Kristova razlivena u srcima našim, po Duhu Svetom koji nam je dan,ljude koji ne osuđuju nego razumiju, koji gledaju srcem i bezuvjetno ljube, jer je njihov Učitelj i uzor,Bezuvjetna Ljubav. U svakom biću postoji duboka čežnja za takovom ljubavlju. Svijetu trebaju SVJEDOCI ljubavi, oni koji radosno i slobodno, nasljeduju,Savršenu Ljubav.
Kršćanin je Apostol ljubavi, graditelj Novog svijeta.
To je svijet u kojem su ljudi braća i sestre a ne suparnici ili protivnici, svijet u kojem mi je bližnji,svaka osoba koja je u potrebi, svijet u kojem su ljubav, dobrota, poštenje, blagost, strpljivost i razumijevanje , vrline a ne slabosti.
Da bi što češće bila graditelj tog, toliko željeng, novog svijeta,valja mi „bdijeti i moliti“i tako stalno imati „upaljenu svijetiljku“.
„Kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuću“
Molitva je disanje duše, spoj s Izvorom, uronjenost u Božju prisutnost, posvješćivanje Božje blizine,predanje u ruke Onomu koji sve zna, sve može, sve ljubi. Moje tjelesne i umne sposobnosti u službi Duha ljubavi, to je put u novi svijet .
…
Zato je kršćanstvo, način života, odgovor na Božju ljubav naspram čovjeka, miljenika duše Njegove,vježbalište na kojem, praćeni nježnim pogledom nebeskog Oca, koračamo putom kojim je On sam koračao, svaku stopu upoznao, milošću natopio i za savladavanje pripremio. To je odsjaj Njegova Svijetla,divna mogućnost da svijetu pokažemo,pravo lice Boga.
Ivanka
