U župi svetog Josipa u Zadru, od četvrtka 16. siječnja do nedjelje 19. siječnja 2014. godine održan je 102. Mali tečaj kršćanstva. Tečaj je vodio don Andrija Vrane, a kao rektor Branko Galinec u suradnji sa suradnicima Božicom Galinec, Marijom Butković, Marijom Matković i Ružicom Anušić. Pozvani od svog brižnog župnika, don Šime Perića, te od kursiljista s prethodnih tečajeva, koji su i ovom prilikom iskazali apostolski žar i radost što su dio velike obitelji Kursilja, sudionici su izrazili svoja očekivanja. Tečaj je nastavljen u ozračju opuštene radosti i srdačnosti te iskrene otvorenosti svih sudionika, čije je zajedništvo raslo iz teme u temu, iz dana u dan.
Dodirnuti stvarnom prisutnošću Gospodina i ispunjeni Njegovim Duhom, 25 sudionika tečaja, zajedno sa suradnicima i voditeljem, iskustveno su doživjeli što znači biti posinjen, zamilovan, što znači biti Crkva, zajednica sinova i kćeri istog Oca po Kristu u Duhu, susretati se s Njim u sebi, u drugima, u sakramentima, u Crkvi, u zaprekama, u svijetu. Zahvalni Gospodinu na tomu i na posebnom daru Kursilja, evo samo nekoliko dojmova s tečaja:
• Osjećam djelovanje Duha Svetoga kroz zajedništvo s otvorenim ljudima dobre volje, među kojima sam se kroz vrlo kratko vrijeme osjetila prihvaćeno i ispunjeno. Tečaj je neočekivano, puno intenzivnije utjecao na moje stanje. Nadam se da ću moći reći da mi je promijenio život. Prijedlozi i primjedbe nakon još kojeg iskustva s Kursiljom. Za sad se osjećam kao da me je sve to nadišlo i zbog toga sam sretna.
• Ovaj me kursiljo toliko osnažio, da tek sada vidim koliko moram raditi na sebi, da se na mene ne lijepe nikakve točkice niti da ja koga etiketiram. Naučila sam da moram osluškivati Boga, da tribam biti zahvalna na svim njegovim sakramentima. Sve znakove, sve trpljenje da tribam predati Njem, zato što je on sama ljubav. Pokušati na druge priniti ove moje doživljaje i ohrabrivati druge ljude da upoznaju Isusa. Sve su mi teme bile predivne. Naročito mi se svidjela tema, tu sam prepoznala sebe, a to je da još, što se tiče vjere, plivam na površini, da moram dublje zaroniti. Sritna sam da me Bog pozvao na ovaj tečaj i da sam se odazvala. Od srca hvala svima s kojima sam ove dane blagovala. Amen.
• Prekrasno druženje među nama polaznicima. Vrlo dojmljiva svjedočanstva običnih ljudi. Mjesto gdje uistinu shvaćamo da smo svi jednaki – braća i sestre. U srce će mi posebno ostati draga Božica i Katarina. Jako me je dojmio don Andrija, koji u meni srušio sve barijere odnosa običnog laik i svećenika; njegov spontani pristup. U meni je potaknuo i otkrio stvarnost – da je sve jednostavno samo mi ljudi kompliciramo. Posebno me je potaknula tema pomirenja i vjerujem da ću se u tom dijelu bitno promijeniti i olakšati svoja razmišljanja i put k što većem ispunjenju sebe Duhom Svetim. Zahvalna sam mom anđelu – prijateljici Divni Vrkić koja me uputila na tečaj. Jako sam zadovoljna i zahvalna svim „nevidljivim“ pomagačima, koju su omogućili da se sve to realizira. Hvala don Šimi, don Andriji, Božici, Branku, Mariji B. i Mariji M. i svima koji su postali zajedno sa mnom dio nove velike obitelji. HVALA!
• Gurao sam sebi „prioritete“ zbog kojih nisam mogao doći na ovaj tečaj. Oni su sami od sebe otpali kad sam došao u „gornju sobu“, punu nekih poznatih, a više nepoznatih ljudi. U ovim danima svi su mi postali poznati i važni. Shvatio sam da moji problemi nisu ništa što Isus ne može riješiti. Pogotovo nakon teme da sam unikat i da me Isus želi baš takvog kakav jesam. Što ne znači da ne mogu biti bolji, pa zbog toga sam i došao ovdje. Svi vi dobri i brižni ljudi koji ste nam ovaj tečaj održali po mojem mišljenju radite pravu stvar. Ja vam ne mogu reći što da popravite, ako nešto i treba, vama će to već reći Otac, Sin i Duh Sveti koji vas čuvali, a i sve nas. VELIKO HVALA.
R.A.
