U Drugom izvještaju o stvaranju čitamo:
No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: »Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!«
Ova slika nam govori da je muškarcu nešto uzeto, nešto mu treba da bi bio cjelovit. S druge strane žena je oblikovana za drugoga, da bi se darovala. Muškarac treba biti otvoren za primanje, a žena za darivanje. Svako primanje uvijek prelazi u darivanje i darivanje u primanje i ta izmjena zove se ljubav.
Tako muškarac i žena ispunjavaju bit za koju su oblikovani. Spolnost je samo vanjska slika onoga što bi se trebalo događati na duhovnoj razini. Samo kada uz spolno primanje i darivanje ide i duhovno muškarac i žena žive bračni sklad na koji su pozvani.
Da bi se to ostvarilo potrebni su neki preduvjeti. I jedno i drugo moraju se osjećati dovoljno sigurno, voljeno i poštovano da bi se otvorili duhovnom primanju i darivanju. Zato je važna institucija braka i bračne nerazrješivosti.
Koji su mogući otkloni od prvotnog Božjeg plana?
Najčešći problem danas je da muškarci i žene ulaze u spolnost bez duhovnosti. Tako oboje ostaju neostvareni i ranjeni, tražeći u novim partnerima mogućnosti ispunjenja, a osjećaju se sve više iskorišteni i prazni. Druga devijacija je kada je muškarac otvoren za duhovno primanje, a od žene dobiva samo spolno darivanje. To kod njega rađa osjećajem manje vrijednosti. Treća mogućnost je da se žena pokušava spolno i duhovno darivati muškarcu koji je otvoren samo za spolno primanje. To kod žene rezultira dubokim osjećajem manje vrijednosti.
Predbračna čistoća je važna da bi mladić naučio ljubiti i čuvati svoju djevojku prije nego što se oboje obvežu na doživotnu odanost, a djevojka stekla sigurnost i poštovanje prema budućem mužu kako bi se u braku moglo ostvariti uz spolno i duhovno primanje i darivanje.
Ako ne postoji predbračna čistoća onda je velika vjerojatnost da će doći do ranjenosti bilo muškarca, bilo žene, bilo oboje uslijed koje se neće moći ostvariti duhovna izmjena, a bez toga nema bračnog sklada.
Važno je da se primanje i darivanje odvija bez vrednovanja: tko je prvi, a tko drugi, tko je važniji, a tko manje važan – to je onda ljubav. Slika te ljubavi u nerazrješivoj isprepletenosti muža i žene su njihova djeca.
Najveća opasnost za bračnu ljubav su odvojene financije, jer se tu uključuje vrednovanje: tko zarađuje više, a tko manje, tko je vrjedniji, a tko manje vrijedan. S druge strane započinje utakmica tko će više raditi izvan kuće i tako djeca i obitelj ostaju zapostavljeni.
Danas mnogi muškarci otkrivaju ljepotu bavljenja djecom i obiteljskim poslovima. Tako da nije primarno tko će od supružnika biti više vezan uz obiteljske poslove, već svijest o tome da oni nisu manje važni od poslova izvan obitelji.
Muškarci su emocionalno stabilniji od žena i vide jasniju sliku trenutne situacije. Zato je važno da im žene s poštovanjem (i olakšanjem) prepuste njihove odgovornosti u obiteljima. Da bi muževi mogli uspješno čuvati i voditi svoje obitelji neophodno je da opet počnu osluškivati Boga i otkrivati što je dobro u Božjim očima. (Kao što je sv. Josip u snu čuo: »Ustani, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.«) Žene su, međutim, postojanije, lakše se prilagođavaju kriznim i izvanrednim situacijama i vide širu sliku. Tako je važna suradnja spolova u ljubavi i poštovanju. Uz vanjske zakone koji pomažu, a ne odmažu obiteljima, važno je uspostaviti i zdravi unutarnji ustroj u obitelji kako bi cjelokupno naše društvo bilo obnovljeno na Božji način.
