Osvrt na 2. srednjoškolski termin na Krapnju (9.7. – 16.7.2022.)

Drugi srednjoškolski termin na Krapnju je ove godine započeo 9.7. na blaženu Mariju Petković, a završio 16.7. na Gospu Karmelsku. Termin je započeo misom u crkvi te večerom. Kasnije smo upoznali sa našu rektoricu Leonu, 12 animatora te naših 5 svećenika, vlč. Andriju Vrane, fra Mate Kolaka, vlč. Tomislava Šaguda, vlč. Sinišu Blatarića i vlč. Anđelka Horvatića. Naši svećenici, animatori i rektorica su kroz ovaj tjedan bili uz nas i uvijek su bili spremni i raspoloženi za razgovor i naravno svećenici za ispovijed.

Nedjelju smo započeli misom u crkvi te nakon mise doručkom. Nakon doručka smo imali malo slobodnog vremena koje smo iskoristili za upoznavanje, druženje, igranje odbojke, sviranje i kupanje. Zatim smo čuli prvu temu, Tko sam ja? koju je održao vlč. Tomislav Šagud. Nakon teme smo izvlačili svoje štićenike koje smo pratili molitvom i bili njihovi anđeli tijekom tjedna. Nakon teme smo otišli na rad u grupi gdje je svatko od nas još bolje upoznao svog animatora ili animatoricu i ostale sudionike. Nakon rada u grupi uslijedio je ručak i još malo slobodnog vremena do druge teme Traganje za vrijednošću u kojoj se naš Matija Kutnjak osvrnuo gdje je on pronalazio svoju vrijednost sve dok je nije pronašao u Bogu. I nakon ove teme je uslijedio rad u grupi. Kasnije smo imali jednu jako izazovnu i zanimljivu igru koju je osmislio naš fra Mate Kolak. Igra nas je jako iscrpila, ali i još više povezala. Uslijedila je i večernja molitva koja nas je umirila i omogućila da u miru pođemo na spavanje.

Ponedjeljak je također započeo misom te je malo kasnije uslijedila tema Milost koju je održao vlč. Siniša Blatarić, a nakon ručka smo došli do teme Kršćanin u svojoj crkvi koju je svjedočila naša Margareta Kolarec. Kao vrhunac ponedjeljka, imali smo karaoke u kojima su sudjelovali i animatori i sudionici, a nakon karaoka smo svi zajedno još plesali i pjevali. Karaoke su nas nasmijale, još više povezale i otpratile na molitvu. 

Kao i svakog dana i utorak je započeo svetom misom u crkvi. Prva tema toga dana je bila Kršćanski život je drugačiji koju je održala naša Marija Novak te smo se kao i obično uputili na rad u grupi. Imali smo i još jednu temu, a to je čistoća. Čistoću su nam održali naša rektorica Leona Souček i Mihael Goričanec, ali kasnije nismo imali rad u grupi već smo na papiriće zapisivali anonimna pitanja na koja su nam Leona i Mihael odgovarali. Imali smo i duhovnu kavu gdje su nam svećenici odgovarali na naša anonimna pitanja također zapisana na papirićima.  U utorak je bio i turnir u odbojci gdje su i dečki i cure pokazali sportski i timski duh.

Srijeda je bila malo drugačija od ostalih dana, ali i najposebnija. Doduše započela je kao i svaki drugi dan, svetom misom i temom produbljivanje koju nam je još više približio naš Filip Jakopović. Srijeda je posebnija zbog šutnje koja je uslijedila jer smo tijekom te šutnje imali prilike osluškivati našeg Gospodina. Navečer smo imali klanjanje koje je bilo popraćeno pjesmom i razmatranjima fra Mate Kolaka. Klanjanje se nastavilo tijekom cijele noći odnosno u bilo koje doba smo mogli doći u crkvu i provoditi vrijeme u molitvi i šutnji pred Presvetim kojeg su čuvali naši animatori i svećenici.

Četvrtak je također bio pomalo drugačiji jer nije započeo svetom misom već jutarnjom molitvom na molu. Taj dan je pred nama bila radna akcija u kojoj je svatko od nas svojim radom i sa osmijehom na licu pridonio našem Emausu. Prije teme smo imali i malo iznenađenje za našeg vlč. Andriju koji je imao rođendan. Vlč. Andrija je bio jako dirnut te je pustio suzu. Na red nam je došla i tema Kralježnica koju je održala Marija Draganović i podijelila svoje zapreke sa kojima se susreće. U četvrtak smo također imali turnir, ali u odbojci. I kao šećer za kraj, dan smo završili svetom misom u Cezareji i slavljenjem uz zalazak sunca.

Petak smo započeli svetom misom i čistom pozitivom. Došli smo i do zadnje teme, apostolata kojeg je održao naš Andrija Turković koji se osvrnuo kako on svoju vjeru širi drugima. Nakon teme smo imali i posljednji rad u grupi i dojmove na kojima smo svi podijelili što nam se svidjelo kroz ovih tjedan dana, koje teme su nam bile najbolje i što bismo promijenili. Nakon dojmova smo imali slobodno vrijeme koje smo proveli kupajući se i družeći se. Za kraj smo imali bal anđela na kojem su štićenici saznali tko je bio njihov anđeo kroz ovih tjedan dana. Nakon bala anđela nastavili smo se družiti, šetati i iskorištavati posljednje trenutke ovoga termina.

Subotu smo započeli jako rano, spremili smo svoje stvari, svukli plahte sa kreveta, pomeli sobe i uputili se na trajekt. Na putu za Zagreb vrijeme smo proveli spavajući, a kada smo stigli još smo se jednom svi zajedno pozdravili zagrljajima, osmjesima, a neki i suzama. Kroz ovih tjedan dana je Gospodin svakome podario što mu je bilo potrebno i svako srce neće biti isto kao i prije tog predivnog tjedna.

“Čim sam se prijavila znala sam da ću se lijepo provesti, ali sve jedno me oduševilo. Toliko dobra atmosfera, topli i dragi ljudi, zabavne aktivnosti i savršeno provedeno vrijeme tamo, zauvijek će mi ostati u sjećanju. Ne mogu izdvojiti što mi se najviše svidjelo, od pjevanja, do predivnih misa i propovijedi, druženja, šutnje i svega ostaloga. Hvala puno na svemu, nadam se da se vidimo i sljedeće godine!❤️”


” Prije Krapnja, negdje u 4 mjesecu kad su bile prijave, mama me nagovarala da idem na Krapanj jer je cula od ostalih da je tamo jako lijepo i bolje cu se povezati z Bogom. Nisam htio ici, no nakraju sam popustio kako mami nebi bilo zao.
Dosao sam na Krapanj i bilo mi je na pocetku malo neugodno medu tako puno nepoznatih, novih ljudi. No ta faza je vec brzo presla jer sam se isti dan upoznao s dosta novih ljudi, svi su bili nekako veseli, raspolozeni za sve i meni se to jako svidalo.
Posebno mi se svidao rad u grupama, mogao sam podijeliti svoje misli i osjecaje s drugima, povjeriti se drugima. Drustvo iz grupe mi je pomoglo pribliziti se Bogu na cemu sam im jako zahvalan.
Dan sutnje, bio je za mene zaista poseban. Sjecam se kako sam se isao setati oko otoka i molio sam krunicu. Na negdje pola puta zacuo sam glas “Ne boj se!”. Cijeli put nakon toga su mi misli i dalje govorile “Ne boj se!”. Nisam uopce razumio sto to znaci, mozda da se ne bojim preci preko svojih strahova, da se ne bojim govoriti drugima o Bogu… Jos uvijek ne znam sto mi Bog zeli reci, no jednom cu shvatiti.
(….)
Za kraj bi se zelio zahvaliti svojoj mami koja me nagovorila da dodem na Krapanj i prozivim tako predivno iskustvo.
Bvb”


” Krapanj mi je bio jedno iskustvo za koje tesko mogu naci rijeci da ga opisem… Kako mi je ovo bio prvi put, dosao sam bez da poznam ikoga i ne znajuci sto me ceka. Imam osjecaj da mi je ovo iskustvo stvarno bilo potrebno u zivotu, ali nisam to znao sve dok ga nisam dozivio. Iako sam iz vjernicke obitelji i zivim katolickim zivotom, nikad se nisam uspio toliko pribliziti Bogu. Jedna od stvari koja mi je najvise ostala urezana u pamcenje je cinjenica sto sam bio okruzen tolikim mnostvom predivnih ljudi. Rijetkost je danas upoznati jednu takvu osobu, tako da mi ih je 100 na jednom mjestu bila nevjerojatna i predivna stvar. Jako puno kvalitetnih poznanstava i prijateljstava sam stekao, na cemu sam jako zahvalan… Mislim da ne treba naglasiti da definitivno dolazim opet :)”

Podijelite objavu

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print
Share on whatsapp
Share on telegram
Skip to content