Krapanj je otok tišine gdje se na najbolji način može čuti otkucaj srca kada zaigra od radosti zbog susreta s Isusom u svakoj osobi s kojom razgovaraš. Čak i s onom koju samo pogledaš i uputiš osmijeh. Jer riječi su katkad suvišne, a ovdje je svaka gesta bila blagoslovljena.
Došao sam bez očekivanja, jer sam naučio kako ne smijemo ništa očekivati. Da se ne bi slučajno razočarali. Pa nije li Bog u svakoga od nas usadio želju da mu se stalno približavamo? Trebamo željeti i očekivati. Lako upadamo u zamku kako nemamo pravo tražiti nešto za sebe, kako ne možemo ništa promijeniti i kako ne vrijedimo. Zato nas je vlč. Andrija Vrane u prvoj temi podsjetio kako smo u Božjim očima svi vrijedni i kako smo njegova ljubljena djeca. Ovdje se ne postavlja pitanje kakav sam niti čiji sam, već tko sam. Bog se nije zabunio kad me ovakvim stvorio. Baš ovakav pun mana, njemu sam vrijedan. Stvorio me jedinstvenim, a originali se ne uspoređuju i moju cijenu zna samo Onaj tko me je stvorio. Dan Gospodnji završili smo društvenim igrama i večernjom molitvom na Nazaretskom trgu.
Idućeg jutra Kristina Medenjak govorila je o traganju za vrijednošću. Moja se vrijednost ne mjeri prema ostvarenim uspjesima, odličnim ocjenama i postignutim trofejima. Jesam li ikada pokušao nešto iznad svojih mogućnosti, kada znam da više ne mogu svojim snagama? Tada je sve u rukama Isusa Krista, jedinog koji me može ispuniti. Zajedništvo se nastavilo odbojkaškim turnirom na pijesku, kupanjem i krunicom ispred Gospe Lurdske. Popodne su Kristina Mrčela i Petar Krešimir Tripalo svjedočili o čistom hodanju. Tema pod nazivom Prste(n) k sebi izazvala je oduševljenje među mladima. Upoznali su se prije točno godinu dana na ovom mjestu, a danas su zaručeni i svjedoče o ljepoti hodanja u čistoj ljubavi bez odnosa koje nam nameće svijet.
Sljedeći dan smo započeli sv. misom i nagovorom p. Mislava Skelina o Isusu Kristu, našem Spasitelju. Popodnevno druženje prošlo je u znaku vaterpola, nakon kojeg nam je Ana Barić svjedočila o produbljivanju svoje vjere i zrelosti kršćana. Kad je pala noć, po dvije grupe zajedno su se natjecale u igrama bez granica, a nakon silne borbe i želje za pobjedom, najupečatljiviji dojam je ostavila zajednička molitva svih sudionika zagrljenih u krugu.
Jutarnjom molitvom na molu započeli smo dan šutnje. Josip Deglin je govorio o zaprekama. Mladić koji je u srednjoj školi ostao bez ruke izgleda tako vedro i s oduševljenjem gleda na život prepun izazova. Kada preskočim jednu zapreku, Bog mi daje tolike milosti! Djelima želi pokazati kako se Gospodin proslavlja u njegovom životu. I neke stvari ne možeš znati dok ih ne probaš, a ono što ne možeš promijeniti, nauči živjeti s tim. Vrijeme šutnje završeno je sv. misom, klanjanjem i slavljenjem u crkvi Sv. Križa.
Dan za radnu akciju uvijek stvori nova prijateljstva i nevjerojatan je osjećaj kada toliko mladih ruku uskaču i pomažu jedni drugima. Dajana Ravlija svjedočila je kako je svatko od nas poput kralježaka dio jedne kralježnice na koju se oslanja cijelo društvo. Sami ne možemo ništa. Da bi mogli funkcionirati, trebamo jedni druge. Sa zalaskom sunca imali smo sv. misu u Cezareji, sjenici smještenoj svega par metara od mora. Iste smo večeri na balu anđela otkrili jedni drugima tko je za koga ovaj tjedan molio i na koga je posebno pazio.
U petak je p. Mislav govorio o svom pozivu i što je utjecalo na njegov rast u vjeri, u životu se ništa ne postiže samo, već trebamo donositi odluke i hrabro ići naprijed. Nakon popodnevnog odmora i kupanja, posvjedočio sam svoje volontiranje na Ultri. Naš apostolat je vikati s krovova što je Isus učinio u našim životima, zamislio nas je za velike stvari i u dubini svog srca znamo gdje smo bliže Bogu. Neka nam otvori oči srca kako bi Ga prepoznali u svemu što susrećemo. Završetak večeri proveli smo s puno smijeha uz glazbeno-scenski nastup budućih suradnika.
Posljednjeg dana ljetovanja svaki je sudionik izrekao svoje dojmove i ne sjećam se dirljivijeg trenutka. Ovi su srednjoškolci od prvog dana pokazali veliku zrelost i kao da smo svi zajedno bili animatori. Prisjećajući se kako je to bilo, ostaje nam veliko ohrabrenje da na mladima svijet ostaje i njihovom vjerom i gorljivošću možemo premještati planine. Pa krenimo, žetva je velika..
Hrvoje Brčić
