Ovaj mi je Tečaj, od samog početka, bio poseban. Možda zato što se održavao u vrijeme prije Duhova. Možda zbog tako bogatog predkursilja… Svaki dan je netko bio na svetoj misi, prikazivao na sve nakane. Zdušno smo molili Devetnicu Duhu Svetom (hvala Ani) koja je uključivala dnevno razmatranje, Himan Duhu Svetom, krunicu, Litanije…
Potom, prije samog Tečaja, Litanije poniznosti! O kako je važna molitvena priprema za sve što se radi.
Zato me nije čudilo što je sve bilo puno ljubavi. Razlijevala se po licima dragih domaćina; Ivane, Marine, druge Ivane, Maje, Kristine…)
Mamila sa stolova prepunih raznih delicija. Ujutro, tokom dana, navečer. Nije da sam neka izjelica ,ali sve je bilo natopljeno ljubavlju, pa sam uzimala više nego inače.
Od srca hvala svima, onima koje smo vidjeli i onima koju su iza kulise, marljivo darivali sebe!
Sve pohvale rektoru Ivanu i ekipi suradnika koji su vodili brigu o “ svemu”, Domagoju i Petru te gitarama, koje su stvarale predivno duhovno ozračje koje omogućuje postepeno otvaranje srca. Prvi dan su lica bila raznolika; bilo je dugih, nepovjerljivih, zabrinutih, radosnih, suzdržanih! De Colores!
Iz dana u dan, ozračje se mijenjalo…
Posebno mi se dopadalo što su i suradnici i sudionici bili svih dobi; mladi, srednje dobi i mi, zreli kršćani. Prava slika Crkve, velike Božje obitelji u kojoj “ raste raznovrsno cvijeće”.
Veselilo me i što su startali novi suradnici. Jer puno je posla na Božjoj njivi, a radnika premalo! Hvala ti Bože za svakog novog suradnika; Marija, Silvanu, Korinu, Adama…
Već kod prvih razgovora za stolom, moglo se vidjeti kako velik broj sudionika nosi krivu sliku Boga. Naglasak na onom kakav sam a ne tko sam. Zato su ih oduševile Andrijinine teme “Upoznaj sebe” i “Milost”.
Nekima je “otkriće“ da ih Bog ljubi takve kakvi jesu. Teško se to probilo kroz naslage ljudske uvjetovane ljubavi. I kad se probilo, obasjalo je ozbiljna lica, namamilo osmijeh, ubacilo sjaj u oči, opustilo ramena, otvaralo srca… Mislim da je najvažnija stvar u životu; biti prihvaćen takav kakav jesi! Kako oslobađajuće, kako opuštajuće, kako ljekovito.
Laičke teme koje su slijedile, potvrdile su Božju brižnost, koja se najbolje vidi, kad zakaže ona ljudska, roditeljska ili naša osobna!
Većini je otkriće da je milost, ODNOS s Bogom Ocem i da je konstanta!
Zato su pažljivo slušali, koji su sve putevi do dubljeg odnosa s Bogom, Ocem. Poseban blagoslov su bili dugi razgovori s Andrijom a u subotu i vlč. Ivanom, zatim sakrament pomirenja te razgovori u “ četiri oka” kad se primijetila blokada u otvaranju. Bog je uistinu divan. Hvala svim moliteljima za ozračje u kojem se moglo iskusiti da smo svi braća i sestre istog Oca.
Posebno mi je iskustvo bio razgovor u odvojenim grupa, nakon teme “Teologija tijela”. Vani, na zelenoj livadi, u hladovini visokih stabala, dok je povjetarac lagano pirkao, srca su se otvarala. Valja znati da su muškarac i žena drukčije sazdani, da su nam i potrebe drugačije i da ugađajući drugome, činimo dobro sebi, svome braku, svojoj obitelji!
Božja pedagogija je potpuno drukčija od nauka ovog svijeta. A mi nismo od svijeta. Samo u njemu! Oduševila me spremnost na drukčije. Ohrabrila. Obradovala.
U temi Zapreke, mnogi su zaključili: Pa ne treba se vise bojati protivština kad to Bog sve na dobro okreće.
Kao i na svim drugim Tečajevima, posebno je zanimljiva tema “Duh Sveti”. Nekima je bio potpuno nepoznat, neki su “ vidjeli” da je živ a neki Ga bolje upoznali. Posebno je zanimljiva tema o komunikaciji. Izgleda da se tu najviše zapinje. Otkriće su im govor u “ti” i “ja” rečenicama te koliko je važan ODNOS među osobama koje razgovaraju. U mojoj grupi, imali smo puno praktičnih primjera o “ novoj komunikaciji” kako ju je nazvala jedna sudionica. Bas super izraz!
Svi suradnici su bili odvažni, autentični i svjesni da je Bog taj koji čini sve u svima. Zanimljivo, kako je svaki sudionik drugo čuo. Baš ono što je njemu trebalo. I to je potvrda naše originalnosti. I da je još vise ovakvih Tečajeva po svim župama, nestalo bi uspoređivanja, zavisti, možda i rastave brakove. Rađalo bi se više djece i kraljevstvo nebesko bi preplavilo sva “ lažna” kraljevstva ovog svijeta.
Vjerujem da će tako i biti…
Ivanka Samardžić
Nekoliko dojmova s Tečaja:
Neću dužiti, neka bude jednostavno jer iskreno malo sam onijemila. Na dobar način, naravno 😊 hvala svim organizatorima, stvarno cijenim vaš trud. Naravno, najprije i najviše hvala Bogu. Bez Njega, Njegovog vodstva i milosti, ovo ne bi bilo moguće. No hvala organizatorima što su se odazvali Njegovom pozivu i u ovome. I da uspijem naći neku primjedbu, ne mogu je usporediti s radošću i darovima unutar ova 4 dana tečaja. Osjećam radost i zahvalnost Gospodinu na miru kojeg sam osjećala tijekom tečaja, kojeg sam prepoznala u tuđim svjedočanstvima ili pak i samo u razgovoru s drugima. Noć prije, a i inače, intenzivno sam razmišljala o pojedinim temama te sam tražila Božje usmjerenje na njih u svome životu. A upravo su se one danas raspravljale/svjedočile na tečaju. Wow 😊 Hvala svima puno, mogla bih još 3 strane, ali rekla sam da kao neću dugo. Bogu hvala. Amen
Ja sam s mojom suprugom došao na tečaj Kursilja bez ikakvih očekivanja jer nisam znao niti što je to Kursiljo. Prvi dan bio sam totalno zbunjen i pomalo nervozan, zbrkan, zbunjen. Drugi dan pomalo sam shvaćao bit i smisao ovog tečaja. Upoznavao sam se s drugim polaznicima i otvarao sam im vrata svojih problema i negativnih misli. Kako mi je bilo čudno što me oni slušaju pozorno i na neki način razumiju i nimalo mi ne zamjeraju što sam se u svom izlaganju u grupi pomalo znao i izgubiti u svojim razmišljanjima i izlaganju svojih problema. Treći dan nisam želio da završi. Uzvišeno i blagoslovljeno od jutra do ranih večernjih sati u „jednom dahu“ prošao mi je taj dan. Osjećaj koji me je pratio mi je totalno neopisiv. U tim ljudima više nisam vidio ljude koje ne poznajem nego svoju BRAĆU I SESTRE. Četvrti i zadnji dan sam malo kasnio. Bio sam odsutan tijelom a moj je duh bio tu s njima na tečaju. Osjećam se drugačijim i shvaćam da sam ljubljen od Boga bez obzira kakav ja bio.
U ovome trenutku, što reći u 10 minuta…premalo je vremena, a previše riječi… hvala na onom iskrenom osmijehu koji se nakon dugo vremena vratio na mome licu. Hvala na svakoj suzi koja je u ovih 4 dana potekla iz mojih očiju jer je svaka suza oprala dio koji je trebala… hvala veličasnom Andriji na razgovoru kojim je potaknuo u meni da ponovno otvorim srce i dušu Gospodinu, da se osjećam voljenom, a ne odbačenom… hvala što sam konačno osjetila mir u sebi i što sam mogla osjetiti i čuti ptice koje iako su svakodnevno oko mene, nisam doživjela… puno je toga što se pokrenulo, što je postalo drugačije a činilo se nemoguće… hvala svima na svjedočanstvu jer svako je na neki način pokrenulo nešto u meni… hvala na svakoj iskrenoj riječi… hvala što sam dobila mogućnost ponovno se vratiti na put koji sam zaobilazila te time ponovno naći snagu, ljubav i vjeru u Gospodina. Najviše hvala Kristini i Ivani koje su doprle do mene i dale mi mogućnost da provedem ove dane i osjetim i doživim sve ovo što sam prošla, a ovo je tek početak! Hvala ti Gospodine što sam tvoje voljeno i jedinstveno dijete. Nataša Kljuić
Došla sam na ovaj tečaj u jednom velikom grču i puna tjeskobe. Sa svakim susretom to je pomalo popuštalo, počela sam osjećati da taj teret polako spada s mene. Kroz sva naša razmatranja, razgovore, moj duh se obogaćivao i dolazila sam do mnogih spoznaja, kako se odnositi prema drugima a i samoj sebi. Na kraju ovog tečaja osjećam se ispunjeno i radosno. Želim da ta radost uvijek ostane u mom srcu i da mogu i drugima prenositi radosnu vijest.
