Same riječi nisu dovoljne za opisati sve one milosti koje nam je Gospodin darovao u proteklom vikendu, ali probat ću pretočiti svoje misli, radost, ispunjenost te novo iskustvo u ovaj osvrt na 3 predivna, ljubavlju ispunjena dana koja su nove suradnike Kursilja svakako pripremila na nova iskustva koja ih očekuju u budućnosti.
Došavši na formaciju u petak, na ulazu nas je očekivala nekolicina nasmijanih ljudi koji su nam pomogli unijeti kofere te osigurali ugodan i topao smještaj u kotarskom franjevačkom samostanu. Poslije kratkog razgledavanja i smještanja, uputili smo se na misu koju je predvodio vlč. Andrija. U svom uvodnom monologu na izrazito blizak i topao način predočio nam je sreću što se nalazimo baš ovdje, neka budemo radosni jer nas je sam Bog pozvao kako bismo Ga nastavili slijediti i prenositi Njegovu riječ drugima. Nakon misnog slavlja, uputili smo se na (vrlo ukusnu) večeru koju su marljivo spremile ruke naše drage tete Ane. Na kasnijem upoznavanju imali smo prilike saznati malčice više jedni o drugima i na taj način bolje se upoznati, a budući da ništa ne može proći bez pjesme, uz pratnju instrumenata uspjeli smo i zapjevati. Naš formacijski rektor Josip u svojoj uvodnoj temi „Tko je animator“ objasnio nam je što zapravo znači biti animator, koji je njegov „posao“ te naveo karakteristike koje krase dobrog animatora. Istaknuo je kako je cilj Kursilja, ali i samog animatorstva „dati kršćanstvu kičmu“. Uslijedio je rad u grupi, večernja molitva uz svijeću, a nakon nje druženje i kasnonoćni razgovori uz tople deke.
Subotnje jutro započeli smo molitvom i razbudili se otpjevavši „Bože moj, što je jutro“ nakon čega je uslijedio doručak, a zatim pauza koja je po običaju bila iskorištena za razgovore ili druženje. Naša optimištična Ivana održala je temu „Što me čini animatorom?“ u kojoj je iznijela ciljeve i pravila animiranja, a uz to dala savjete koji će nam zasigurno koristiti u budućim radovima u grupi. Poručila je kako je važno slušati i prilagoditi se grupi te da je cilj potaknuti ljude na razmišljanje. Nakon teme imali smo prilike okušati se u vođenju grupe, a ostatak članova sudjelovao je u razgovoru glumljenjem različitih osobnosti što je uvelike otežalo zadatak samome voditelju grupe. Uslijedila je kratka pauza nakon koje smo se svi zajedno sabrali i u miru izmolili Anđeo Gospodnji. Mir je uskoro zamijenjen žamorom budući da su na rasporedu sljedeće bile igre koje je pripremio naš odgovoran, ali u igri nestašan i nasmijan Hrvoje. Budući da smo se pošteno prodrmali, razbježali, nasmijali pa čak i nasjedili jedni na drugima, uputili smo smo se na zasluženi ručak. U svojoj temi „Bog je temelj svega“, naš predragi vlč. Andrija darovao nam je svoje riječi mudrosti i obrazložio kako je s Bogom sve lakše, poručio nam je da se „Krist nastanio u nama i možemo biti sigurni da nismo sami“, „ne moramo se bojati ničeg jer nije sve na nama“ te da „samo trebamo biti iskreni“. Rad u grupi i kasniji razgovori doveli su nas do popodnevne mise u kojoj smo zajedno slavili i primili Gospodina. Dobra atmosfera bila je prisutna na večeri i kasnijem druženju, a hodnicima samostana neprestano su se širili zvukovi smijeha. Program je završen klanjanjem u kojem je svatko od nas klečeći pred Gospodinom u sebi mogao iznijeti što god mu bješe na srcu. Predivne melodije različitih instrumenata doprinijele su svećanome ugođaju i time učinile cijelo slavlje nezaboravnim. Nedugo nakon, većina je otišla na spavanje, dok su pojedinci ostali razgovarati i igrati se do kasno u noć.
Nedjelja je započela molitvom, zajedničkom fotografijom ispred samostana te vježbom tijekom koje smo imali prilike udahnuti svjež zrak. Nakon doručka uslijedila je posljednja tema „Kako živjeti animatorstvo?“ koju je predvodio naš, već ranije spomenuti, Hrvoje. Na vrlo pristupačan način, objasnio nam je kako biti autentičan u onome što svjedočimo te potkrijepio to primjerima iz vlastitog života. Ohrabrio nas je rekavši kako nema izlike koja nama neće dati da budemo dobri animatori, da na tome samo trebamo neprestano raditi i ustrajati. Nakon što smo zadnjim radom u grupi zaokružili vikend, otišli smo spremiti kofere i počistiti sobe. U svojim dojmovima kroz par kratkih rečenica izrekli smo što smo naučili (glava), što smo osjetili (srce) i što ćemo prenijeti na druge (ruka) te izdvojili još nešto ukoliko nam se posebice svidjelo. Nakon završnog ručka tete Ane koji je nestao u tren oka, nestali smo ubrzo i mi uputivši se na godišnju Ultreju te Zlatnu misu našeg vlč. Andrije.
Za kraj ovog osvrta izdvojila bih citat svetog Franje Saleškog koji glasi:
„Svijetu je potrebno da se oni koji se posvete rastu u kreposti ujedine u jednom svetom prijateljstvu, da se potiču na djelovanje i da se održe u ovim svetim vježbama.“
Anja Kišiček
