Osvrt na krizmanički tečaj u Španskom – 02.-04.03.2018.

Drugi puta do sada sam bila na krizmaničkom tečaju i dobila sa zadatak ispričati kako nam je bilo. Meni je najlakše ispričati kako sam ja to sve doživjela.

Snježnog vikenda od 02.-04.03.2018. godine održao se krizmanički tečaj u župi BDM Žalosne, gdje nas je širokih ruku i osmijehom dočekao Vlč. Mato-župnik i mladi kapelan Dominik koji je bio sa nama tijekom cijelog ovog tečaja. Uz kapelana tu smo bili i mi, animatori, oni su redom Ana, Anita, Karla, Matea, Lana, Bernardo, Jakov, Tomislav i ja Antonia. Mladi, predivni, Duhom Svetim vođeni, spremni na druženje, igru ali i razgovor te poticaj našim dragim krizmanicima zbog kojih smo zapravo i bili tamo. Nakon uvodnih riječi rekotora Josipa, bez kojeg ovaj tečaj nebi bio isti, započeli smo sa prvom temom „Tko sam ja?“ koju je imao kapelan Dominik, kao i mnoge druge teme kroz cijeli ovaj tečaj.

Cijelom vikendu nije nedostajalo molitve do razgovora u grupama, klanjanja, smjeha, igara, druženja i dakako pjesme koja je orila cijelom prostorijom.
Na kraju ovog prelijepog susreta, koji je završio Nedjeljnom svetom misom, zajedničkom fotografijom te mnoštvom zagrljaja rastali smo se od te predivne djece, ali samo fizički ne i duhovno, jer će nam zauvijek ostati u našim srcima, mislima i naravno molitvi.

Za mene je ovaj tečaj bila također kao i za krizmanike jedna jako lijepa i ispunjujuća duhovna obnova na kojoj sam shvatila kako Duh Sveti djeluje i kroz najmanje dobro djelo, kroz najmanju lijepu riječ i osobe. Shvatila sam kako Bog voli one kojima se može najviše darovati, koji od njega najviše očekuju, koji ga mole, koji ga najviše trebaju i koji sve na njemu grade. I za kraj bih htjela reći da, svatko od nas nosi u sebi temelj jedne druge katedrale koju treba graditi: to je hram Duha Svetoga u našim dušama. Mi moramo najprije u nama izgraditi tu katedralu, a onda pomoći graditi katedrale u dušama naših bližnjih.

Najviše bi izdvojio igre jer su kreativne i svidjela mi se hrana. Rad u grupi je bio jako zabavan.

Najviše me dotakla priča kad je pljusak cijeli dan padao, a kada je misa počela pljusak je prestao i sunce je obasjalo oltar.

Voljela sam kada smo pričali u grupi.

Drago mi je što sam odvojila vrijeme jer su mi pokazali da vjera nije samo ozbiljnost, nego i igra,zabava i povezivanje s drugima.

Ja sam i prije imala dobar odnos s Bogom, ali ovdje su mi animatori pokazali da se ne trebamo sramiti svoje vjere.

Animatorica Lana je bila odlična puno mi je pomogla i na neki način usrećila mislim da vrijedi i za druge cure.

Podijelite objavu

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print
Share on whatsapp
Share on telegram
Skip to content