Osvrt na krizmanički tečaj u Visokom, travanj 2018

U razdoblju od 6. do 8. travnja održao se krizmanički tečaj u mjestu Visokom, nedaleko Novog Marofa, pod rektorstvom domaćina Josipa. Skupa s njim, ekipu od troje animatora varaždinske županije, Nikoline, Stele i Leona, te moje malenkosti iz Zagreba, dočekala je vedra družina od kojih 35 krizmanika. Teme i nagovori održavali su se u predivnoj osnovnoj školi nedaleko crkve Sv. Trojstva za koju je odgovoran župnik Ivan. Temu „Tko sam ja?“ prvog je dana održao đakon Dominik iz Trnovca, dok je ostale teme u subotu došao držati vlč. Kristian koji je kapelan u Ludbregu.
U petak je prvu laičku temu, „Traganje za vrijednošću“, održao animator Leon iz Ivanca, koji je sa svojih 15 godina uspio toliko približiti svoje traganje krizmanicima, da smo mnogi od nas animatora primijetili kako su na određenim mjestima kimali glavama u znak slaganja s onim što čuju. Uistinu nas je sve iznenadio svojim zrelim i jednostavim pristupom svjedočenju, što se rijetko očekuje od nekoga tko je tek krenuo u srednju školu! Jedino zbog čega smo bili malčice tužni tog dana je bio nedostatak vremena i nemogućnost održavanja rada u grupi nakon Leonove teme, no unatoč tome, klanjanje je prošlo dostojanstveno i svečano zahvaljujući stegi animatorice Stele koja je sve krizmanike uljudno upozorila o držanju lijepog ponašanja pred Presvetim.
Subotnji dan započeo je jutarnjom molitvom i dobro znanom pjesmom „Bože moj, što je jutro?“, nakon čega su se krizmanici imali priliku i zagrijati plesom na pjesmu „Isus je predivan!“ Tako razbuđeni bili su spremni čuti što Stela ima za reći o tome kako je biti kršćaninom u svojoj Crkvi zapravo puno drugačije od svega što nam mediji i svijet izvrću. Krizmanici su mogli čuti o razlici crkve kao ustanove i Crkve kao zajednice vjernika sabrane u Duhu Kristovom. Bilo je riječi i o nesavršenostima Crkve, i o tome ako samo jedan od nas krštenika odbije biti suučesnik te zajednice, Crkva postaje prazna. Ta i sam Isus kaže da bi radije pošao za jednom izgubljenom ovcom nego li ostao zadovoljan s njih 99 koje su mu ostale vjerne. Tu je čar zajedništva, jer jednom kad se osnuje i kad se dopusti Kristu da ga učvršćuje svojom prisutnošću kroz sakramente i zajedničku molitvu, nema straha da bi se Crkva razišla Kristovim „odlaskom“ od većine u potrazi za zalutalom manjinom!
Nakon Stele, temu „Kršćanski život je drugačiji“ u kombinaciji s „Produbljivanjem“ održao je naš rektor Josip, čiju su priču barem površno znali mnogi od prisutnih krizmanika. Usprkos tome, u radu u grupi osjetilo se da ih se njegov dublji pogled na svoju patnju duboko dojmio i da su poprimili jedan nov način gledanja na djelotvornost molitve u dokonim situacijama. Također su im se dojmile alegorije kojima se Josip poslužio, posebice ona o psu koji je ušavši u sobu ogledala zarežao od straha te zbog toga umro jer ga je dodatno preplašila četa režućih odraza samog sebe. Što bi li tek bio da je zamahnuo repom?
Iz grupnih razgovora, pjesama i igara s krizmanicima mogli smo posvjedočiti jednom čvrstom zajedništvu prepunom onog duha prisnosti koji se rijetko osjeti u gradskim sredinama. Na to se još dodatno vezala činjenica da su mnogi krizmanici osobno bili uopznati s rektorom, te da su i njihovi roditelji međusobno upoznati time čineći jednu veliku obitelj koja prožima život cijelog sela.
Posljednju temu toga dana, „Zapreke“, ponovno je imala priliku držati Stela, no ovoga puta s puno osobnijim životnim primjerima i jačom porukom. Osobno sam ostao ganut na koje sve načine Gospodin može obrnuti žalost u radost, patnju u blaženstvo, smrt u život! Naknadni rad u grupi nisam bio u stanju voditi od siline emocija koje smo krizmanici i ja iskusili, te smo se umjesto toga bacili na igru „lubenice“. Sve u svemu, subotnji dan je zaključen sv. Misom na kojoj je odrađen i pokornički čin čime su se krizmanici dodatno uključili u slavlje tog sakramenta.
Za nedjelju, kao i inače, ostaje tema „Apostolat“ u kojoj se ne samo krizmanici, već i mi animatori, pitamo „Što dalje?“, „Kako nastaviti djelovati u svakodnevici nakon što smo se napunili dobrima Duha na izvoru vode žive?“. Animatorica Nikolina održala je svoju temu na jedan elegantan i pristupačan način koji je dao svima do znanja kako nije teško biti apostol i kako ne treba čovjek biti super-talent ili posebno pozvan na tu ulogu. Poseban osjećaj bio je vidjeti kako su se krizmanici priredili na slavlje nedjeljne sv. Mise, zajedno sa svojim roditeljima, obučeni u svećanu odjeću i obasuti osmjehom od uha do uha poradi svih lijepih iskustava zajedništva kojima su bili svjedoci ova tri dana.
Pitomi brežuljci prošarani vinogradima i kletima koji okružuju malu kotlinu u kojoj se smjestila škola s crkvicom, ostavili su poseban dojam na mene, jednako kao i gostoprimstvo i prijateljska raspoloženost Josipovih roditelja koji su nas, animatore, primili u svoj dom s toliko srca i učinili nas dijelom svojih tradicija, što ću osobno pamtiti cijeloga života.

Dojmovi:
• Drago mi je što sam odvojio vrijeme za ovaj duhovni susret, zato jer sam naučio nešto novo.
• Posebno mi se dojmila tema Zapreke. Poseban Božji dodir osjetila sam kod Stele.
• Od ostalih sadržaja bi izdvojila igranje vani i pjevanje. Bog me dotakao kod tužnih tema. U grupi mi se jako svidjelo.
• Promijenio mi se odnos prema Bogu. Donijela sam odluku da ću svaku večer se moliti.
• Drago mi je što sam odvojio vrijeme za ovaj duhovni tečaj zato jer sam se zabavio i naučio mnoge stvari.
• Posebno me se dojmila Stelina priča o zaprekama. U toj temi sam osjetio poseban Božji dodit, zato jer se sve popravilo uz pomoć molitve

Podijelite objavu

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print
Share on whatsapp
Share on telegram
Skip to content