Katkad život stvara i puno veće obitelji nego smo inače navikli. Jedna takva nastala je 2018.g na prekrasnom otočiću Krapnju, sa preko 90 članova radničke mladeži, 3 svećenika, 10 animatora, psihologinje te neizostavnim sastavom vrijednih kuharica. Sigurno je danas teško zamisliti da nešto takvo postoji, da takva velika obitelj može funkcionirati, disati pod jednim krovom, kad svi znamo kakve ogromne odgovornosti u obiteljima postoje. Koliko je samo potreba svakog pojedinca, zahtjeva, problema svakodnevice s kojima se treba suočiti… U današnje vrijeme kada sve pokušavamo nekako ljudskim razumom objasniti, pronaći svojom glavom rješenja za sve što nam se dešava, često se i spotaknemo pa ostajemo pred ¨golim¨ zidom. Često razočarani i izbezumljeni, ne znajući kuda dalje. Nastaje praznina koju bi voljeli nekako ispuniti. Kada razum za nastajanje ovakve ogromne obitelji ne daje dovoljno dobre odgovore, a svejedno sve to ¨Netko¨vodi, neobjašnjivo dozvoljava da to postaje stvarnost, onda naši pogledi vrlo često bivaju upereni prema jednom smjeru. Smjeru gdje se ¨Sunce dodiruje sa oblacima¨. Možda tada počinjemo shvaćati da jedna puno jača ¨ruka¨gradi i vodi ono nemoguće.
¨Božja Ruka¨
Osjetilo se to upravo ovaj put na Krapnju. Bila je to ¨Ruka¨ koja je na otočiću razlila Duha Svetoga, kojeg je bez izuzetaka svatko imao priliku doživjeti, vidjeti i opipati na svoj način… On je zaista s nama ovdje živio svaki dan. Blagovao je ovdje zajedno s nama svaki doručak, ručak i večeru, s nama se družio, veselio i zabavljao. Osjetili smo Ga u svakoj našoj molitvi, s nama je razgovarao, bio je to Duh koji nas je vodio u šutnji, koji nam je davao odgovore na sve naše potrebe, zahtjeve, probleme. Punio je svakoga od nas ogromnom ljubavlju, koju smo vjerojatno kao nikada do sad tako nesebično dijelili jedni prema drugima. Upravo ovom ljubavlju pojednostavnio je sve ono što nam se isprva činilo teškim. Ovdje vlastite oči više nisu bile uprte samo u sebe, svoje potrebe, svoje trnje s kojim se borimo svakodnevno. Ovdje smo primijetili da pored nas živi još netko- Naša Braća i Sestre.
Objasniti riječima tu Ljubav koju je svatko imao priliku osjetiti, zaista je nemoguće. Nećemo nikada postati tako dobar ¨pisac¨. Sve što možemo i zasigurno želimo, je dopustiti da se ovaj Duh Sveti, tolike ljubavi, razlije i preko ovog otoka, na svim mjestima našeg života, preko trnja i kamenja svakodnevice.
¨Božja Ruka¨nas nikada neće napustiti, nikada neće prestati izlijevati Duha ljubavi.
Molimo,vjerujmo i činimo dobra dijela.
Neka Krapanj bude mjesto gdje učimo prve korake kako svijet učiniti predivnom livadom…
Hvala svakome
Hvala i Slava Bogu uvijeke
Amen
[envira-gallery id=”1711″]
