U subotu 06. listopada 2018.g. održana je Ultreja u Sisku.
Mišljenja sam da je obitelj Crkva u malom, i ako je ona čvrsta i u zajedništvu s Kristom, i naše će društvo biti takvo. Zato sam se neizmjerno obradovala kada je suradnica Kursilja, Ivanka Samardžić prihvatila svjedočiti upravo o braku, obitelji, komunikaciji između supružnika, ali i svim članovima obitelji. Iz njenog bogatok svjedočenja Izdvajam nekoliko misli:
• Brak je takav vid zajedništva gdje se zbog velike bliskosti koju pretpostavlja bračni život, jasno ocrtavaju mane i vrline svake duše. Nijedna „maska“ tu ne može izdržati. Zato valja ući u istinu. Ivanka nadalje svjedoči o svojoj molitvi, jer samo svjetlom Duha Svetoga vidi uzrok nesporazuma, dok svojim tjelesnim osjetilima vidi samo posljedice.
• Svakog trenutka radimo izbor: za Boga ili protiv, za muža ili protiv, za brak ili protiv, za sklad cijele obitelji ili protiv, za blagoslov djece, Domovine, cijelog čovječanstva…“Tako o mom vježbanju u braku, ovisi budućnost svijeta u kojem živim“ kaže Ivanka, i zato joj nije teško uvijek prvoj prilaziti i pružati ruku pomirenja, „jer veći je onaj koji gradi porušeno nego onaj koji ostaje u ruševini“.
• Ljubav nije samo emocija već i odluka, kao i poslušnost Božjoj Riječi koja će tada odgajati srce u poniznosti („Ja ne znam, ali ti znaš, pouči me Bože“), i otvarati ga za ljubav koja će znati odvojiti osobu od njenog postupka.
• Vjernost Božjoj Riječi pravi je putokaz za komunikaciju……..Previše je toga rečeno da bih mogla sve prenijeti na papir.
Ukratko: Ivanka nas je sve toliko oduševila sa svojim duboko proživljenim iskustvima u kojima se svaki sudionik mogao naći i propitati se u svome srcu: kako se ja odnosim prema svome suprugu/supruzi, kako iskazujem svoje poštovanje i ljubav, kako međusobno komuniciramo: progovaram li iz svoje frustracije, ili optužujući, ili nestrpljivo, ili u ljutnji, ili ……, opterećujem li ga/nju svojim očekivanjima? Kakav je moj odnos sa djecom? Omogućujem li da budu ono što jesu ili imam svoju sliku o tome kakvi bi trebali biti po mojim mjerilima?
„U šutnji mogu najbolje čuti“. Znam li zašutjeti?
Ukratko, na Ultreju je došlo svega dvadestak župljana, no, druženje je trajalo do duboko u noć. Bilo se teško rastati. Kući smo se probijali po gustoj magli i u Zagreb stigli nešto prije ponoći. Cijelim putem do kuće još smo prepričavali Ivankino svjedočenje.
Kao i uvijek, Vlč. Ivan Grbešić dočekao nas je s puno ljubavi i radosnom dobrodošlicom. Vrijedne domaćice dodatno su nas razveselile obiljem domaćih kolača i drugih delicija što je uvelike pridonjelo razdraganom raspoloženju svih okupljenih.
Kojim vidljivim i nevidljivim stvarnostima je obdarena ova mala zajednica vjernika koja se tako čudesno povezala u jedno čvrsto zajedništvo; promatram, čudim i divim se, osluškujem kuda će nas Ljubav povesti, što nevidljivo dati da vidimo. „Ja ne znam, ali ti znaš. Pouči me Bože“- rekla bi naša Ivanka.
Izvještaj sastavila: Biserka Bodulić
