Božja Riječ je uistinu, živa i djelotvorna!
I ove je srijede bilo divnih svjedočenja, korisnih poticaja i velike volje i želje da nas Otac svojom Riječju odgaja, bodri ,oslobađa,vodi.
Čitajući ulomak iz Djela apostolskih (Dj 10,44 – 45)
“A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i VELIČATI Boga.”
Duh mi zapeo na riječima “veličati Boga”…. Veličaj i slavi moje Sveto Ime ,kćeri draga! “Raduj se, kliči i pjevaj!”( Psl 98,4)
Toliko sam te puta veličala i slavila… danas mi je srce prazno. Neka se tjeskoba uvukla u moju dušu .I sumnja, i strah… Suzila mi vidokrug. Mogu vidjeti samo svoju muku… I opet pada onaj koga ljubim. Slabo sam ti ja stvorenje, ljubljeni Oče! I još uvijek navezano…
Slavi Ime moje!
I počela ja slaviti pjesmom, psalmima. Ponajprije tiho…. Valjalo je probiti zid trenutnih zapreka… Pjeva samo onaj tko je radostan, sretan
“Neće u Kraljevstvo Nebesko ući svaki koji kaže Gospodine, Gospodine,nego onaj koji vrši volju Oca mojega”(Lk 13,25)
“Evo me ,Gospodine, dolazim vršiti volju tvoju!”…i zaori se pjesma, sada jače, snažnije, iskrenije,vatrenije, predanije:
“Neka te hvale, neka te slave, neka ti pjevaju svi narodi”
“Pjevaj Aleluja Isusu”…i tako redom.
Zapreke su nestale… i na mene se izlila sila Duha Svetoga!
….Slaviti Gospodina može onaj tko ponizno prizna da ne zna i ne može sam, tko vjeruje da je sve u Njegovim svetim rukama, punima ljubavi za sve stvoreno.
“Ostanite u mojoj ljubavi!”(Iv 15,15)
Ne želim se više odvajati od tebe, ljubljeni Gospodine!
Moja loza zahvalno siše život iz trsa koji njime obiluje. I već rod donosi. Mir koji ti daješ, plod povjerenja, prelazi drugima. U Duhu smo jedno.
“Jer velik si, činiš djela velika, nitko nije kao ti, Isuse”…duša sama pjeva, unutra u dubini … samo odčitavam što Duh radi bez moga znanja.
I tako danima!
Tjeskobe nestalo. Samo mir, povjerenje … sve će biti dobro!
Ivanka
