Prijatelji velikog srca – tečaj u udruzi Kokotiček

“Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ (Mt 18,3).
Ova rečenica bi ukratko najtočnije mogla opisati ljepotu našeg druženja s članovima udruge „Kokotiček“ u Varaždinu. 07.06. 2016. ponovo smo bili s njima. Ovaj put je tema bila prijateljstvo.
Povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Varaždinske biskupije, progovorio je o tome kakav je Isus prijatelj, između ostalog napomenuo je:
„ Isus je imao puno prijatelja i sve je jednako volio. Hajmo čuti kakav je to Isus prijatelj. Zna čuti ljude oko sebe – objašnjava apostolima sve ono što ne razumiju. Pokazao se svojim prijateljima u jednom posebnom svjetlu kako Ga nitko drugi nije vidio – preobraženje. Ali Isus je bio i realan prijatelj – ukorio je kad nešto nije bilo dobro. Voli čovjeka i stalo Mu je da čovjek ne luta. Je li Isus imao najboljeg prijatelja? Da, imao je i zvao se Ivan. Ivan je jedini bio do kraja s Isusom i zato Mu je Isus rekao kad je bio na križu da je sada Marija njegova majka i da je on Njezin sin.“

Za kraj svog izlaganja vlč. Leonardo nam je ispričao kratku poučnu priču o dva prijatelja koja idu kroz pustinju i kako je kod svađe jedan udario drugog. Taj drugi je to tada zapisao pijesak, a kada mu je taj isti prijatelj spasio život – tada je to uklesao u kamen. Pouka priče je da sve ono loše valja zaboraviti i držati se onog lijepog i dobrog u prijateljstvu, ne se stalno vraćati na loše situacije. Za kraj, svi članovi su dobili kratku meditaciju koju je pripremio vlč. Leonardo Šardi.
Izlaganje smo završili kratkom prezentacijom „Posjet“, o mladiću koji je svaki dan u podne dolazio u crkvu i samo kratko rekao: „Isuse, Sven je.“ Kroz neko vrijeme zbog nezgode, mladić je završio u bolnici, ali nije bio loše volje već su u njegovu sobu dolazili mnogi pacijenti koje je tada on uveseljavao. Posjetio ga je i župnik i čudio se kako to može. Sven pojašnjava da je to sve zbog njegove posebne posjete u podne. Med. sestra upada u riječ i pojašnjava da nitko ne dolazi u podne. Sven se neda smesti i kaže: „Dolazi, dolazi točno u podne. Stane na vrata moje sobe i kaže: „Svene, Isus je“ – i opet ode.“
Zatim je naša animatorica Doroteja Kontrec, progovorila o prijateljstvu u svom životu – stavivši poseban naglasak na to kako je važno oprostiti kad nas prijatelji povrijede. Napomenula je kako unatoč svih krasnih ljudi u našem životu, ipak ne postoji nitko tko bi bio uvijek tu. Svoju priču Doroteja je završila radošću spoznaje da je Isus taj koji je uvijek bio uz nju i koji je još uvijek tu, koji je hrabri i potiče i kome može reći baš sve.
I ovaj dio izlaganja završili smo kratkom prezentacijom o tome kakvi prijatelji trebamo biti, ista je oduševila i nasmijala naše Kokotičeke 😉 A zatim smo ih, ponovo, priupitali kako se njima sve ovo svidjelo. Njihove dojmove možete čitati u nastavku teksta.
Naše druženje smo završili kratkom meditacijom, a potom nas je sve blagoslovio vlč. Leonardo Šardi.
Dogovorili smo da se ponovo, zbog ljetne pauze, vidimo u listopadu. Pitali smo Kokotičeke o čemu bi oni željeli drugi puta slušati i pričati. Skoro svi u jedan glas rekoše: „O ljubavi.“ Dogovorili smo s prof. Ivanom Peček da ćemo vidjeti što i kako dalje, ali u svakom slučaju, uz Božju pomoć nastavljamo se družiti s našim prijateljima velikog srca.
Naravno, dužna sam pojašnjenje obzirom na prvu rečenicu teksta. Naime, neposredno nakon početka našeg duhovnog susreta po metodama Kursilja, u prostore udruge je stigao Davor, najstariji član udruge. To je čovjek od 51godine, slabovidan je, sporo hoda, slabo govori i ima Down sindrom, treba mu pomoć kod hodanja i nešto mu se pogoršalo stanje pa ga duže nije bilo u udruzi. Moram reći da mi nismo očekivale nikakvu reakciju kad smo vidjele da dolazi još jedan član. Ali, prevarile smo se. Svi su se počeli veseliti, živnuli su i dražesno izgovarati „Davor, Davor“, a ovaj čovjek se samo blago smiješio i uz pomoć prof. Ivane i vrijednog člana udruge, Melkiora uspio doći do svog mjesta za sjedenje. Zadnji put sam vidjela toliku količinu radosti i iskrenog ushita u dječjem vrtiću kod petogodišnjaka. Naime, jedan njihov vršnjak nije tjedan dana bio u vrtiću, pa kad su ga ponovo vidjeli oduševili su se. Animatorice su zajedno sa mnom ostale pod dojmom tolikog prijateljstva i razdraganosti. Hvala prof. Ivani koja nas uvijek radosno primi, vlč. Leonardu koji na jednostavan način dočarava Boga koji je ljubav i hvala animatoricama Nikolini Tomašić i Doroteji Kontrec koje su dozvolile da ih obogati druženje s ovim krasnim ljudima.
Doista, biti nam je poput djece – tek tada možemo rasti i tek tada može Bog rasti po svima nama. Bilo nam blagoslovljeno u tim i takvim nastojanjima.
A. S.

DOJMOVI:
1. Što za tebe znači imati prijatelja? 2. Što ti se najviše svidjelo u našem druženju? 3. Osjećaš li da je Bog tvoj prijatelj? 4. Kakav prijatelj želiš ti biti?

• Tamara: 1.Puno mi znači jer sve dijelimo, govorimo mi lijepe riječi. 2.Sve je bilo lijepo – priča o Svenu. 3.U svakom trenutku to osjećam. 4.Dobra, poslušna.
• Sanja: 1.Znači da nebre bez mene i kad sam loše da je uz mene. 2.Sve. 3.Da. 4.Dobra i poslušna, činiti dobro prijateljima.
• Edo: 1.Znači imati sve. 2.Bog u priči. 3.Da. 4.Jako dobar.
• Mario: 1.Znači da se kužimo i rješavamo probleme. 2.Bog u priči. 3.Da – kad nešto ne mogu naći onda Mu to kažem i odmah nađem. 4.Bolji i više biti od pomoći.
• Mateja: 1.Znači družiti se. 2.Sve kak ste pričali. 3.Da. 4.Bolja
• Dunja: 1. Biti dobar, pomagati. 2.Sve je bilo lijepo. 3.Da. 4. Na pitanje nije uspjela odgovoriti jer se nešto razljutila 😉
• Jasmin: 1.Ne biti sam. 2.Priča od Dorice. 3.Da, kad je pored mene. 4.Dobar, pristojan.
• Tamara: 1.Da je dobar i pametan prijatelj. 2.Priča o Svenu. 3.Da. 4.Jako dobra, poslušna i tak.
• Luka: 1.Da se ne tučemo. 2.Priča o Svenu. 3.Da. 4.Dobar
• Toni: 1. Da se zaručim za svoju prijateljicu Martu. 2.Pričanje vlč. Leonarda. 3.Da. 4.Dobar
• Toni: 1.Mama je moj najbolji prijatelj, mogu joj sve reći – nek tak ostane. 2.Priča koju je Dorica ispričala. 3.Da. 4.Dobar
• Mirko: 1.Dijana je moja prijateljica i cura mi je, lijepa je. 2.Sve. 3.Da. 4. Loš da se mogu popraviti.
• Melkior: 1.Jako puno mi znači. 2.Sve pre mi se svidjelo – priče, prezentacije, ma sve. 3.Da. 4. Želim biti što bolji prijatelj.
• Prof. Martina: 1.Osobu u koju imaš povjerenja, bez riječi zna kako ti je. 2.Priča o Svenu. 3.Osjećam u svakom trenutku svog života. 4.Kakav prijatelj je Isus – takav prijatelj želim biti.
• Prof. Ivana: U mom životu je bitno da u Isusa Krista imam puno povjerenje i mogu vam reći da je On moj najbolji prijatelj. U naš život nam šalje mnoge ljude koji nam postaju prijatelji, ali On je jedini stalno uz mene. On ostaje uvijek.
• Animatorica Dorica: 1.Da jedan drugog poštujemo i budemo tu jedno za drugo.2.Priča od vlč. Leonarda. 3.Definitivno. 4.Strpljiva, da kad i nije po mom da saslušam osobu u potrebi.
• Vlč. Leonardo: 1.Meni je jako važno imati prijatelje. Vidio sam da bez prijatelja čovjek jako teško hoda kroz život. Prijateljstvo nije navezanost već sloboda, ne zarobljava. Prijateljima valja dati slobodu i ne se grčevito držati za njih, niti njih vezati za sebe. No, ipak kad mi bude potrebno, znam koga mogu nazvati i povjeriti mu se. – tu upada u riječ naš Melkior i savjetuje našeg vlč. Lea  „Ti si dobar jako, moraš paziti da te netko ne povrijedi.“ – nasmijali smo se tu, a velečasni nastavlja  Naravno da pazim. 2.Sve mi se svidjelo. 3.Da, Bog ima puno povjerenja u mene. 4.Da mogu ustrajati, čekati i biti prijatelj koji ne postavlja uvjete. Jako cijenim prijateljstvo.
• Animatorica Anika: 1. Za mene to znači imati nekoga kome možeš sve reći, ali istovremeno valja biti i oprezan jer svi ne zaslužuju naše povjerenje. Nakon što nas prijatelji povrijede, teško se opet stječe povjerenje. No mogu reći, kad sam krenula moliti za sve svoje bivše, sadašnje i buduće prijatelje u moj život su počeli ulaziti i zadržavati se prekrasni ljudi. 2. Sve mi se svidjelo.  ovdje upada naš Melkior, diže ruku i kaže: „Mogu vas ja nekaj pitati?“ Kažem da slobodno. Pa uslijedi pitanje: „A kaj vama znači druženje s nama?“ Iznenadila sam se, ali naravno da odgovorih da mi znači jako puno jer me obogaćuje njihova iskrenost, dobrota i da mi je prekrasno koliko se međusobno poštuju i vole. Napomenula sam da ih posebno voli i Bog jer mi je jednom prilikom kad su mi u molitvi odlutale misli na sve obaveze, samo blago s prijekorom šapnuo: „A Kokotičeki? Oni ne trebaju tvoj angažman, jesu li oni manje važni?“ Rekoh im kako sam ovo rekla samo 2,3 ljudi ali da želim da znaju da su Bogu jako važni. Pitam Melkiora je li zadovoljan odgovorom i reče momak da je 😉 3. Da, Bog je moj prijatelji i jedini je uvijek ovdje. 4. Želim biti strpljivija i tolerantnija prijateljica. Kad čuješ puno životnih priča dođeš do faze zasićenosti, a to nije ok. Svatko zaslužuje da ga čujem.