Search
Close this search box.

Sve boje Kursilja – Josip Deglin

Ja sam Josip Deglin, imam 25 godina i studiram na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Dolazim iz jednog malog sela Visoko koje se nalazi u Prigorju. Vodim župni zbor i Zbor mladih Bjelovarsko-križevačke biskupije. U župi i biskupiji djelujem kao animator instruktor čija uloga je voditi školu za animatore koji kasnije djeluju u svojim župama i biskupiji. U Kursilju djelujem nešto više od 8 godina kao animator i zadnjih 5 godina djelujem u formativnom timu: uočavam potrebe Kursilja, pripremam formacije novih animatora i potičem starije animatore da razvijaju dobru formu na duhovnoj i psihološkoj razini.

S Kursiljom sam se prvi put susreo na nagovor Kristine, prijateljice iz srednje škole. Pitala me hoću li ići s društvom na Krapanj. Pomislio sam kako bi bilo odlično ići s ekipom iz glazbene tjedan dana bez roditelja na more, a i znao sam da će me moji pustiti jer idem s Crkvom. No dogodilo se to da sam upoznao ljude koji zaista žive ispravne kršćanske vrijednosti te shvatio da postoji zajednica aktivnih mladih koji se trude nasljedovati Krista i živjeti takvim životom s Crkvom i biti prava mala Crkva. To me oduševilo i dalo mi poticaj da i ja tako nasljedujem Krista i rastem u duhovnosti. Bio mi je šok da i nakon krizme i vjeronauka mogu naučiti nešto o vjeri te jako zanimljiva spoznaja da Bog želi graditi odnos sa mnom. Tada su me pozvali da se na Krapnju uključim kao animator, no meni je taj korak bio prebrz jer sam animatore smatrao uzorima i nisam mislio da ja imam potrebne vještine, ali otvorio sam srce da se kasnije priključim jer sam osjećao poziv da želim drugima dati tu radost koju mi je Bog dao. U Kursilju sam spoznao da sve ono što sam od Boga primio mogu dijeliti s drugima.

Ubrzo nakon Krapnja napisao sam svoju prvu temu, svoje svjedočanstvo u kojem sam sve ono što je Bog stavio u moj život prenio na jedan papir. Nasmijao sam se i zahvalio Bogu jer sam shvatio da je to Njegovo djelo. Nakon toga sam animirao na krizmaničkom tečaju. To mi je bio prvi tečaj, a motivacija za odlazak mi je bilo druženje s ekipom, ali i razgovor o Bogu koji je tamo još više rasplamsalo onu vatru koja je počela gorjeti na Krapnju. Ona toplina srca zapravo se dalje održavala u sudjelovanju na krizmaničkim tečajevima gdje je uvijek bio naglasak na bitnomu – na samom Bogu. Upoznavao sam različite animatore, različite osobnosti koji su mi pomagali graditi svoj uzor i bili mi primjer u življenju mladosti. Na tečajevima mi je bilo jako poticajno slušati svjedočanstva drugih animatora, načine na koje su oni doživjeli svoj odnos s Bogom, kako su oni rasli u tom odnosu… To je mene poticalo na rad na sebi, a potiče me i danas. Naravno, puno sam naučio i od samih krizmanika, njihove radosti i pitanja. Bilo mi je radosno služiti. Mnogo puta sam mislio da sam ja njima došao nešto dati, a na kraju bih dobio više od njih.

Kad gledam kako je Bog djelovao na mene kroz Kursiljo sjetim se kako sam ja bio onaj mali kojem je uvijek lijepo u životu i koji se nije puno trebao potruditi oko nekih stvari. Uvijek sam bio zafrkant koji bi se pojavio, izvalio neku glupost i to je to. Imao sam problem s čitanjem i nisam bio neki govornik i ne bih mogao samo doći i pripremiti neku radionicu ili održati govor. U Kursilju me Bog oblikovao tako da budem bolji prijatelj, da iskoristim talente koje mi je dao, da unaprijedim svoje čitanje, da budem organiziraniji i da mogu animirati druge za Njega. Dao mi je puno samopouzdanja i sigurnost pokazujući da je sve na svome mjestu i da mogu slobodno izreći svoja mišljenja i da uvijek mogu slobodno pitati svećenika za savjet. Osjećao sam se sigurnim pripadnikom Crkve jer ta Crkva je živa, a ja sam u nju uključen i mogu konkretno djelovati. U Crkvi se mogu osloniti na ljude kroz koje Bog uvijek djeluje što u meni budi osjećaj zaštićenosti. Plodova ima puno kako u cijelom mom animatorstvu tako i u mom odnosu s Bogom. Isto tako zbog toga sam danas ovakav kakav jesam. Za mene je plod Kursilja spoznaja da me Bog želi, da imam ulogu i da me može iskoristiti s talentima koje mi je dao. Ono što mi je još jako lijepo u Kursilju je vidjeti to šarenilo – koliko smo svi različiti, a Bog djeluje kroz sve nas. Zapravo, kad smo u takvom okruženju gdje, iako različiti, možemo biti slobodni. Nema granice, svatko može zasjati baš tom nekom svojom bojom, svojim talentom, svojom specijalnošću i jednostavnošću – sobom.


My name is Josip Deglin, I’m 25 years old and I’m studying at the Faculty of Electrical Engineering and Computing. I come from a small village called Visoko, located in Prigorje. I lead the parish choir and Diocesan Youth Choir of the Diocese of Bjelovar-Križevci. I participate in various activities in my parish and in the diocese – one of them is being the instructor animator. My role is to tutor animators who later participate in the activities in their parishes and in our diocese. I have been the animator in the Cursillo Movement for 8 years. During the past 5 years, I have been a member of the Formative team – I take note of the needs of Cursillo, prepare formations of new animators and encourage older animators to develop themselves on both spiritual and psychological level.

I first heard of Cursillo from my high school friend Kristina. She asked me if I would like to go to Krapanj with my peers. I thought it would be great to go to the seaside for a week with my friends from the music school and without my parents. I knew my parents would allow this because I was going to a Christian camp. But what happened was that I met people who really live up to Christian values and realized that there is a community of young people who actively strive to follow Christ and live their lives within the Church and are a real little Church. It thrilled me and encouraged me to do the same: to imitate Christ and grow spiritually. I was shocked that even after confirmation and religious education I could learn something more about faith and came to a very interesting realization that God wants to build a relationship with me. Then I was invited to join as an animator on Krapanj, but that seemed like a very big step for me. I considered animators as real role models and I did not think I had the necessary skills to be an animator. But, I opened my heart and decided to accept this invitation in future, because I felt the calling to spread the joy that God gave me. In Cursillo, I realized that everything I received from God I could share with others.

Shortly after Krapanj, I wrote my first testimony – everything that God put into my life I wrote on a piece of paper. I smiled and thanked God because I realized it was all His work. After that, I animated on Cursillo for confirmands. That was the first Cursillo in which I took part, and my motivation for coming was spending time with the team of animators, but also talking about God who ignited the fire from Krapanj even more. That warmth of heart was further maintained in my participation in Cursillos for confirmands where there was always an emphasis on the essential – on God. I met different animators, different personalities who helped me develop and gave good examples of living as a young people. At Cursillos, for me it was encouraging to listen to the testimonies of other animators, to listen about the ways in which they experienced their relationship with God, how they grew in that relationship… It encouraged me to develop my spirituality, and it encourages me even now. Of course, I also learned a lot from the confirmands themselves, their joys and questions. I was glad to serve. Many times I thought I had come to give them something, and in the end I was the one who received a lot from them.

When I consider how God shaped me through Cursillo I remember how I was just a boy who always had it easy and who didn’t have to put much effort into things. I was a funny figure who would show up, joke around… I had trouble reading, I was not a good speaker and I could not just come and give a speech or prepare a workshop. In Cursillo, God shaped me to be a better friend, to use the talents he gave me, to improve my reading, to be more organized, and to be able to animate others for Him. He gave me a lot of confidence and safety showing me that everything is in its place and that I can be free to express my opinions and that I am always free to ask a priest for advice. I felt as a settled member of the Church because the Church is alive, and I am a part of it and I can act concretely. In the Church I can rely on other people, what gives me a sense of protection. There are lots of fruits in both being an animator and in my relationship with God. This is also why I am the way I am today. For me, the fruit of Cursillo is recognition that God wants me, that I have a role, and that He can use my talents – the talents He has given me. Another thing I find beautiful in Cursillo is its colorfulness, its diversity – how different we all are, and yet God works through all of us. In fact, although we are different – here we can be free. No borders, everyone can shine with their true colors, their talents, their own specialness and simplicity.

Podijelite objavu

Skip to content