27.11.2018. u prostorima Centra za odgoj i obrazovanje „Tomislav Špoljar“, održan je još jedan u nizu susreta po metodama Kursilja. Naši Kokotičeki su nas dočekali s pjesmom i osmjesima na licu. Naime, vlč. Leonardo Šardi (povjerenik Varaždinske biskupije za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji) ih je sve vrijedno animirao u pjevanju s pokretima.
Obzirom se nalazimo pred vremenom došašća, a svjesni kako nas ljudi promatraju drukčije kad imamo neki hendikep, odlučili smo promisliti o tome tko smo to mi, i malo se više upoznati s pojmom i samim vremenom došašća.
Nakon uvodne molitve, putem prezentacije nam je približeno tko smo to mi. U Kursilju je to tema koju iznosi svećenik. Ovaj put smo napravili iznimku. Kako bi Kokotičekima bila razumljiva, temu smo pojednostavili, a iznijeta je od strane laika. Tako smo čuli kako su nas roditelji možda i željeli, a možda nas čak nisu ni planirali, a kamo li željeli. No, sve to postane manje bitno kad si posvjestimo kako nas je Stvoritelj želio baš ovakve kakvi jesmo. Stoga se ne trebamo obazirati na mišljenja ljudi jer nas samo Stvoritelj ima pravo „ocjenjivati“, ali On to ne čini, već nas neizmjerno ljubi. Zaključili smo kako se, riječima vlč. Ivana Grbešića (također suradnik Kursilja), čije smo svjedočanstvo nedavno mogli čitati na stranicama jednog vjerskog portala, Bogu očito pokvario fotokopirni stroj. Naime, nitko nema zjenicu oka kao što je ja imam, nitko nema otisak prsta kao što je moj. Kod blizanaca, stvar je ista, svatko ima drukčiji otisak prsta i zjenicu oka. To samo govori kako se Netko silno trudio i s ljubavlju stvarao svakoga od nas. Izlaganje smo zaključili divnom istinom koja je zapisana u Izaiji 43, 4: „Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. „ Kako bismo sve još više približili našim Kokotičekima, temu smo obogatili pjesmom Božje djelo, VIS Proroci. Kao poveznicu između ove teme i teološkog pristupa idućoj temi, stavili smo prezentaciju o pustinjacima koje je posjetio Bog kako bi im dao do znanja da On ne može doći tamo gdje ljudi ne žele ići jedni drugima. Najprije valja biti bližnji bližnjemu kojeg vidiš, tek tada se otvara i prostor za susret s Bogom kojeg ne vidim.
Nakon prezentacije, vlč. Leonardo nam je progovorio o došašću. Tako nam je na samom početku pojasnio riječ došašće, advent koja dolazi od lat. adventus što znači iščekivanje, očekivanje nekoga. Da nam to svima još malo više približi, pitao je Kokotičeke jesu li oni kad koga jedva čekali. Neki su rekli da jesu, da im se rodi netko u obitelji, da dođe neka posjeta itd. Zatim im je postavljeno pitanje kako su se osjećali kad su čekali to što su čekali. Kokotičeki su odmah rekli kako su bili nervozni, a onda im je bilo lijepo. Usporedivši to s došašćem, vlč. Leonardo, je napomenuo kako tu ima sličnosti. Nestrpljivo čekamo došašće, a onda smo sretni što je konačno došao Božić. Između ostalog, napomenuo je kako došašće ima dva smisla. Prvi je Isusov ponovni dolazak, tj. očekivanje Njegovog dolaska. A drugi smisao došašća je prisjetiti se Isusovog prvog dolaska i prvog Božića. Nadalje je spomenuto kako do Božića imamo četiri nedjelje, ne tjedna, već nedjelje. Simbol došašća je i adventski vijenac na kojem su četiri svijeće koje simboliziraju te četiri nedjelje do Božića. Svijeće označuju Svjetlo koje nam dolazi. Kad je vani svjetlo, tada sve vidimo jasno, vidimo svijet oko sebe i vidimo da smo važni u Božjim očima. Svjetlo je važno jer možemo vidjeti drugu osobu, napose onu u potrebi. Pomaganje bližnjem valja prakticirati kroz cijelu godinu, a ne samo u vrijeme došašća. U došašću je važno i očistiti srce kako bi na Božić mogao Isus doći u naše čisto srce. Kroz sakrament sv. Ispovijedi, Bog nam daje priliku da budemo bolji. Došašće je posebno vrijeme jer imamo i posebno rane sv. Mise, tzv. zornice. One počinju jako rano i traju samo do Božića, a cilj je da shvatimo koliko je bitno da budemo budni u očekivanju Božića. Za vrijeme došašća, stari Židovi su često govorili „Maranatha“. Izgovorivši tu riječ zajedno s Kokotičekima, vlč. Leonardo je zaključio: „Maranatha“ znači “Dođi, Gospodine Isuse“. To je ono što i mi želimo Isusu govoriti kroz ovo došašće. Svima nam je poznat tzv. adventski kalendar s čokoladicama. Umjesto čokoladica, koje i sam volim, mogli bismo kroz vrijeme došašća, svaki dan učiniti barem jedno djelo. Ne mora to sad biti nešto jako veliko. Kokotičeki, koje bismo dobro djelo mogli napraviti svaki dan? (Kokotičeki spremno odgovaraju – pomagati doma, ispeglati si dres, zagrliti nekoga). Ako svaki dan uspijemo učiniti jedno dobro djelo, Božić će nam biti puno ljepši“ – zaključio je vlč. Leonardo.
Nakon druženja s Kokotičekima, čovjek se uvijek osjeća nekako drukčije, mirnije, radosnije. Sigurni smo da je to zbog toga što se na njima očituje jedno od blaženstava koje je Isus spomenuo na Gori, a to je: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!” (Mt 5, 3)
Osnaženi tom spoznajom, radujemo se izazovima i radostima došašća koje je pred nama. A kako su sve doživjeli naši prijatelji, pročitajte u njihovim, necenzuriranim dojmovima 😉
1.Što zaključuješ nakon ovog susreta – tko si ti? 2.Je li važno što drugi misle o tebi? Zašto? 3.Što te najviše veseli u došašću?4.Što ti se danas posebno svidjelo? 5.Imaš li nam još što za reći?
• Antonio: 1.Anđeo sam od mame i tate i prof. Ivane. 2.Nije važno kaj drugi misle, važno je kaj tata i mama misle. 3.Upaliti prvu svijeću. 4./, 5.Sve je bilo ok.
• Mario: 1.Ja sam Mario, mamin i tatin. Isus me stvorio. Ja sam samo Dalmatinac. 2.Ne, ako dobro misli onda je u redu. Ako loše misli, onda je važno. Ja znam da Isus mene voli i poštuje. 3.Kej dolazi Božić – to je rođendan od Isusa Krista. 4.Ona prezentacija, put kak se ide prema planini. 5.Pa imam, dobro je bilo.
• Sanja: 1.Ja sam ja. Volim pomagati, družiti se i hodati u udrugu Kokotiček. 2.Kaj mama misli to je važno, a kaj drugi misle pustiti na stranu. 3.Božić, obitelj. 4.Pjesma koja je bila sa slikama i ono kaj je Leo pripovedal. 5.Vidimo se drugi put.
• Toni: 1.Ja sam osoba koja je vesela, pomaže drugima. 2.Važno je kaj misli mama, deda i baka, a ono kaj misle susedi nije važno. 3.Božić. 4.Pjesma i ono kaj je Leo govoril. 5.Bilo je lijepo.
• Dunja: 1. Ja sam ja, volimo isto mami pomagati, jako sam nježna. 2.Nije bitno. 3.Isto Božić i rođenje Isusovo. 4. Pjesmica i one planine. 5.Vidimo se drugi put.
• Tamara: 1.Iz Varaždina sam, volim pomagati i družiti se sa starijim osobama. 2.Nije bitno. Mama misli sve najbolje o meni. 3.Paljenje prve svijeće i Božić. 4.Ono kaj je velečasni govoril. 5.Nek Kursiljo ostane tak dobar.
• Luka: 1.To sam ja. 2.Nije. 3.I meni Božić. 4.Sviđale su mi se one planine. 5.Nemam.
• Karlo (ovaj put je po 1.put nazočio ovakvom susretu i bio je izrazito povučen cijelo vrijeme, Down sindrom, 21god.): 1.Ja sam Karlo. 2.Da. (tu ustaje i grli velečasnog). 3.Čekanje polnoćke. 4.Molitva. 5.Ne.
• Toni M.: 1.Ja sam Banfičanec, tam živiju najbolji ljudi. 2.Kak da. Najvažnije mi je mišljenje vlč. Lea. 3.Božić. 4. Kaj sam velečasnom nosil torbu. 5.Nemam niš.
• Mirko: 1.Z Lepoglave, ja sam ljubav. 2.Nije važno, važno mi je kaj Mario misli. 3.Niš. 4.Planine. 5. Da, Vinko Coce.
• Mateja:1.Mateja, imam 2srca (jedno normalno srce i jedno na ruci, žile isprepletene u oblik srca). 2.Da, zato da budem bolja. 3.Ne znam. 4.Niš. 5.Poznam Ivicu Pepelka i poznam njegovu kćer.
• Vedran (teži poremećaj, sad se po prvi put, otkako idemo Kokotičekima, uključio u iznošenje dojmova): 1.Vedran sam ja. 2.Da, važno mi je kaj Isus misli o meni. 3.Moliti. 4.Papa se vozi u autu. 5. De je crkva?
• Martina B. (volonterka): 1.Ja? Prijatelj od Kokotičeki. 2.Kaj dragi prijatelji misle i roditelji i obitelj – to mi je važno. Npr. kad mi Anika veli da nekaj nije dobro onda to probam mijenjati. 3.Adventski vijenac. I jako me veseli dobro raspoloženje ljudi kroz došašće. Rado bih da ljudi budu takvi cijelu godinu. 4.Sve, posebno mi je bilo kad je Leo moral pogledati šalabahter. 5.Ja sam gladna. Jako!
• Ivana K.(suradnica Kursilja): 1.Dijete sam Božje. 2.Važno mi je što misle roditelji, prijatelji i čak susjedi. Najviše mi je ipak važno ono što Isus misli o meni. 3.Mise zornice, tada smo više kao obitelj zajedno palimo zajedno svijeće. 4. Ono kaj je velečasni govorio. 5.Sve vas jako volim
• Vlč. Leonardo: 1.Pa kak i svi Kokotičeki, ja ću reći da sam ja Leonardo. Iza mog imena se krije moja osobnost. Znam da sam zgodan i pametan i znam da je sve to dio moje osobnosti. 2.Nije. Iz dana u dan sve mi je manje bitno. 3.Zornice, bit će izazov buđenje u 5h. 4.Sviđa mi se kak smo pjevali. Mislim da nam sve bolje ide i da ćemo uskoro moći nastupati kao neki zbor. 5.Poslije ovog susreta čeka vas sve slatko iznenađenje. (njegova mama je ispekla ukusne kolačiće) 😉
• Anika (suradnica Kursilja): 1.Pa kak je Ivana rekla, i ja imam spoznaju da sam ljubljeno dijete Božje. 2. Važno mi je što misli moja obitelj i prijatelji, ali nažalost, i oni koje ne znam tako dobro. Nažalost, ponekad nas oblikuju mišljenja drugih. Iako, u zadnje vrijeme nastojim da mi bude važno samo ono što Isus misli o meni. 3.Nisam razmišljala o tome. Ali složit ću se sa svojom pametnom sestrom – sviđa mi se to kaj su ljudi puno pozitivniji i bolji u vrijeme došašća. 4. Sve mi se svidjelo, napose kak ste lijepo pjevali. 5. Molim Kokotičeke da idući put dođu s konkretnim prijedlozima što bi željeli raditi na našim susretima ?
I to još nije sve, ako ste uspjeli pročitati izvještaj do kraja, dobit ćete i dodatnu dozu radosti 😉
Dobrotom i trudom suradnica Kursilja, Marije Cingula i Štefice Sever, Kokotičeke je posjetio i sv. Nikola. Sv. Nikolu je vrlo uvjerljivo utjelovio orguljaš župe sv. Nikole, gosp. Ivan Jaklin. Tako smo ih, 04.12. ponovo posjetili i organizirali druženje i podjelu slatkih paketića. Kokotičeki su bili oduševljeni, slike govore više od riječi. Najupečatljiviji je bio susret Karla sa sv. Nikolom. Naime, Karlo je tek prije mjesec, dva krenuo dolaziti u udrugu „Kokotiček“ i jako je povučen i sramežljiv. No, sad se privinuo uz sv. Nikolu kao da se znaju 500godina ? Divno to opisuje pjesma VIS-a „Žeteoci“ – „To nije tajna što može Bog.“ Njegove stope želimo nasljedovati služeći Mu upravo u ovim divnim, čistim dušama.
A.S.
